 |
| "... slijepi vide, hromi hode, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se navješćuje evanđelje" Lk 7,22 |
Snovi su moji kao vjetar i kiša
što po staklima neobuzdano lupaju;
njihov je šum jači od mora tiša
gdje se oluje s nebesima kupaju.
Nevrijeme iz duše moje istjeruje
najdublje muke i događaje
i duša u Bogu sve to vjeruje
što joj u njezinim snovima daje.
Duša najmanje sve one poznaje
s kojima je premalo razgovarala
i svaki se lik u snovima odaje
kao da kiša je dušu rasparala.
U snu sam upoznala svoje stanje:
ja nisam slobodna, vežu me lanci
za sve ono što bilo je moje imanje,
za sve one koji mi bijahu stranci.
Najbolje me poučilo stanje siromaha
kojemu nitko ne želi prijeći.
Siromaštvo je vrijedno svakoga daha,
to duša ne može nikad izreći.
02. rujna 2018. 03:01:39
No comments:
Post a Comment
just do it