Napisat ću ti sve najgore,
a ti onda vidi moju radost
kada čuješ kakve brige mene more,
što je mog života blagost.
Siromašak već odavno,
navikla sam na to stanje;
koji mimoilaze me vide ravno,
misle da od mene beru manje
i da bogatašica sam sretna,
da sam zdrava kao dren,
mlađahna i vedra, berićetna;
sve mi prođe kao tren
pa i molitva u srcu mome
jer mi nije teška nego leti,
daleko je svijetu tome
kojega se vrlo rijetko sjeti,
samo kada slavi Božja stvorenja.
U njima je Bog moj Jedan
kao što je i u žiži ostvarenja;
svaki tren je meni vrijedan
jer još samo malo imam daha.
Patim i od ismijavanja,
progona i bolesnoga straha;
nikad neću znati isklijavanja
za kojim sam išla sveg života svoga.
To je moja ponajveća fobija
koje rješava me uskrsnuće Boga.
Eto, to je slatka moja robija.
05. rujna 2018. 14:41:48
No comments:
Post a Comment
just do it