Lučica

Noć i muč,
miran čas,
a sveta luč
ište spas;

u sebi drži
mnoge molbe
i tiho prži
voštane tvorbe.

Miris jasmina.
Okus nade
i raste tmina.
Osjetila rade

živosti nalik
kao kad stane
neki lik
i proganja dane.

Možda će kapnuti
mirisna svijeća,
ime šapnuti,
sitna pijeta.

Nestali svi,
mnoga imena,
i nastradali
kao magla snena.

A rekoše: potresi,
tuče i lomovi;
o, Bože, milost istresi
gdje su slomovi.

Lučica majušna,
što li može?
Gorjeti zdušna.
Al' koji je lože

neka znaju:
molitva pravednika
putuje raju
kao mnoštvo sljednika,

kao svi anđeli
Bogu svome
da bi si zadjeli
duše Jedinome,

duše nastradale,
putuju glasi,
što su se nadale;
da ih sve spasi.

‎30. ‎rujna ‎2018.
19:37:10

Pjesma na zidu

Glazba za uši,
mir i štropot
u mojoj duši
kao topot;

klasici slave
stvaranje,
zvijezde plave
i otvaranje.

O, kako krasno
to je zanimanje,
komponirati časno;
duhovno imanje.

I tipke prebiru,
lagano, stilski,
i slike previru
zaista, zbiljski.

O, carstvo duha,
umjetnosti,
majstorstvo sluha
i umješnosti.

Okviri zakonski,
pravila razna,
zapisi tonski
i nije prazna

glazbena noć.
O, da sam umjetnik
i velika moć,
bila bih nesretnik,

jako usamljena.
Pjesma na zidu,
uramljena,
podlaže se vidu.

Umjetničkom pitanju
postavljam granice,
nadam se čitanju
te jedne stranice.

‎30. ‎rujna ‎2018.
18:12:12

Slika

Pjesmu pišem, puna poniznosti,
Bogu svome hvalu dajem veliku.
Samo On u svojoj providnosti
gradi sa mnom svoju sliku.

Ta je slika tako prepoznatljiva,
al' za ljude ja ne sličim Njemu;
duša moja, stvarno neuhvatljiva,
ima svoje muke, svoju anđeosku temu.

Pisarica-kritičarka, duša ova
sastavlja u sebi stihove za vječnost
kako postala bi od nje pjesma nova
što je svijetu sušta oprečnost.

Svatko nosi dušu sakrivenu
koja sličnija je Bogu još i više,
a pokaže samo sliku iskrivljenu;
izvan svijeta anđeosku sliku riše.
‎30. ‎rujna ‎2018. 08:41:24

Savršena pravednost

Zašto ja mislim da na ovome svijetu pravde nikada neće biti.
Svaki čovjek je sebičan, sebičan se rađa, živi i sebičan umire. Određena količina sebičnosti neophodna je za preživljavanje. Malo dijete mora plakati svom snagom kako bi odrasli ozbiljno shvatili njegovu glad ili, još gore, žeđ; ono sebično zahtjeva i protestira protiv nepravde prema njemu koju nitko ne primjećuje jer svi misle da je normalno da se dijete mora prilagođavati odraslima. 
Zreo čovjek mora biti sebičan u manjoj mjeri kako ne bi propustio pobrinuti se za svoju egzistenciju, a naročito za svoju obitelj.
Čovjek na samrti je također sebičan jer mu ništa drugo ne preostaje nego da misli na svoje propuste, odnosno na svoj spas.

Već i ta obavezna količina sebičnosti uzrok je nepravdi među ljudima, različitosti u kojoj većina ljudi u svojoj sebičnosti uvijek pretjera.
Nitko ne može biti tako savršeno objektivan da bi mogao određivati tko ima malo veće pravo u određenim okolnostima na malo više nečega nego netko drugi u sličnim okolnostima. Samo Bog je savršen i objektivan, Njegova je pravda i pravo, a i On sam je uskrsnuo opravdan, kao Pravednik i ta Isusova pravednost se očitovala u tome da nikoga nikada nije povrijedio, da je činio samo dobra djela, mislio samo pravedne misli koje su zapravo uvijek čisto milosrđe prema svima. Ako se tko našao tko bi bio uvrijeđen, to je također pravedna presuda njegove vlastite savjesti pred Isusom, Gospodinom.

Takvo čisto i svestrano milosrđe za čovjeka je nemoguće jer, zna se, dobar čovjek je mrtav čovjek, pravednik je mrtav pravednik, njegovo milosrđe izgleda kao slabost na koju smije svatko navaliti kao što su na Isusa navalili pripadnici Njegova naroda i pripadnici rimske vojske dok je On strpljivo podnašao sve moguće muke i nepravde. Zamislimo samo da u nekom parlamentu izaberu najneviniju osobu i stanu je mučiti, maltretirati, ismijavati te odvesti u smrtnu kaznu za koju nema nikakvoga pravnog razloga. I tko od ljudi može podnijeti to što je podnio Sin Čovječji, pravi Bog i pravi Čovjek, Isus?

Još jedan veliki razlog zbog kojega na svijetu nikada neće biti pravde jesu zli duhovi. Oni su na djelu i u najčasnijim poduhvatima i dogovorima koje ljudi nastoje sastaviti pa onda i slijediti. Uvijek se dogodi da grupa ljudi sastavi svoja pravila ponašanja i djelovanja u okviru te grupe, jednoglasno se svi slože da su pravila dobra (ali nikada ne mogu biti savršena) i tada ispada da ta grupa ne samo da nije dobra u djelima i ponašanju već nastane od te grupe obična svađa i međusobne borbe ili rat. Postoji samo jedno savršeno pravilo, a ono glasi: poniznost, potpuna poniznost i potpuno služenje svima oko sebe. To pravilo vodi u smrt svakoga tko pokuša slijediti takvo pravilo jer okolina navaljuje na one koji izgledaju slabo i koji su popustljivi. Takva savršena poniznost moguća je samo u molitvi, uz Božju pomoć i vrlo rijetko.

Na kraju, i sam Isus govori da je moguće da netko završi tamo gdje je plač i škrgut zubi, u paklenom ognju; i sam Isus govori da će se na kraju vremena, kada On ponovno dođe, dogoditi Posljednji sud, dogodit će se razlučivanje poželjnih od onih koji su bez ikakva ploda što znači da će se Drugi Isusov dolazak događati u svijetu u kojemu Isus neće zateći savršenu pravednost i pravdu gdje će svi biti zadovoljni i plodni, gdje neće biti nastradalih siromaha.


Slika svijeta se bitno ne mijenja od pamtivijeka. Svi umiru, oduvijek se ratuje kako god se zvalo razdoblje u kojemu se ratovi događaju. Postoje samo plemenitiji i još plemenitiji ljudi, pravedni, milosrdni, mirotvorci. Jedino što možemo jest pouzdati se u Isusovo slavno i pravedno milosrđe koje nas čeka poslije ove zemaljske smrti, a mnoge zaskoči već i za života na zemlji njihovo vlastito obraćenje Bogu po premilosrdnoj volji Boga pa im se pokaže put u Božju pravednost i vječni život. ‎29. ‎rujna ‎2018. 06:57:20

Očisti mi prljav prah

Pjesmu koja ne valja
spremam kao zalog
gdje je tama najdalja,
al' sve vidi Bog.

Stih mi okrutan i zao,
malo curi to iz mene,
a Bog sve je znao;
to su žive uspomene.

Molim anđele da smaknu
svaki trag od zala
koji nekad me dotaknu
kao pjesma mala;

molim anđele nek skinu
s moje duše prljav prah
da mi dušu k sebi vinu
gdje bih nosit' svježi dah.

Sada im je proslava,
neka u mom srcu sjaje
da je najsjajnija njima slava
što je vijekom taje

jer tad' Bogu neće niti stići
loše vijesti s moje strane.
Ako treba, anđeli će sići
slomiti mi trule grane.

Rafaele, liječi dušu moju;
Gabriele, Božja snago,
priđite mi sad u boju,
nek mi život padne blago.

Mihaele, slavni pobjedniče,
sačuvaj mi pjesmu čistu
protiv zvijeri koja riče;
nosi molbe moje Kristu.
‎29. ‎rujna ‎2018. 03:59

Dragulj

Dragocjeno blago
čuvam i skrivam,
srcu je drago
i puno dobivam;

samo se sjetim
da imam biser
gdje god poletim,
tajne mi zer.

Poneko zna
za moje imanje,
čudesa sva
i kraljevsko zvanje;

on se ne čudi
mojoj privrženosti,
zori što rudi
u ovoj snenosti.

Sve sam prodala,
svima podijelila
i tajnu sam odala,
ali se zabijelila

po svemu svijetu,
svuda se stere,
i ptici, i cvijetu
ta tajna vjere.

Bila sam gruba
i bijah nesretna
kao rana i guba,
nekako sjetna,

prepuna zala.
Sad duša mi zvoni,
sasvim mala
ljubavlju roni.

‎28. ‎rujna ‎2018.
03:10:24

Dolazak ljubavi

Nisam Te pravo niti zazvala,
a Ti već kraljuješ, visoko, milo;
hvala Ti, Isuse, za sve Ti hvala,
Ti si sav postao moje bilo,

Ti si me doveo mojem krvotoku,
mojoj svijesti i mome bitku.
Od moje pomisli u najkraćem roku
Ti si se stvorio kao u Svitku

i brže od svih mojih iskanja.
Samo Ti govorim o ljubavi smjeloj,
moja se molitva od Tebe sklanja
jer nije važnije moje tijelo i jelo

već prodori ljubavi ove preslavne.
Svu me osvijesti, snagu mi daje
za sve moje grijehe i boli davne,
uči me povjerenju i traje, i traje.
‎27. ‎rujna ‎2018. 21:01:21

Ptice nebeske

Tako si mi blage muke ostavio
da Te slavim, da se ne oholim;
usred meda Ti si mene postavio
da Te ljubim, da Te uvijek molim.

Moje molitve si uslišio sve,
dao si mi izobilja duha,
Majku svoju, sve milostive,
svagdašnjega kruha.

Ne uzmi mi bol od mene
i tu trpnju koja pali
da mi duša k Tebi krene,
svaki spomen mali.

Uvijek ću Ti zahvaljivati
što me nađe u svem bezobličju,
što baš mene želiš očekivati,
što baš meni dade kuću ptičju,

što mi dade da Te mognem naći.
Ne okreni svoga lica,
pusti dušu ovu k Tebi zaći
u tom medu i u pjesmi ptica.
‎27. ‎rujna ‎2018. 04:54

Stihovi su moji da Te slave

Pjesnici traže svoju strast,
pjesnici putuju sve dalje do tame,
tražeći moć i slavu, i čast;
pjesnici muče stihove same.

Stoje piskarala i skribomani
na braniku neukusa, na crti odboja
i svatko svoje stihove brani,
i svatko je pjesnik, nema nam broja.

Pjesnici nose svoje talente,
čitava života hode u školu
da bi smišljali nove patente,
da bi pokazali dušu golu.

Kada bih mogla nešto učiniti,
nikada ne bih toliko pisala;
odmah bih prestala sebe kinjiti
jer pjesništvo nikako nije šala.

Stihovi moji, slavite Boga
koji mi dade sredstva za to 
da mognem hvaliti Isusa svoga,
beskrajno i nemjerljivo.
‎27. ‎rujna ‎2018. 04:24

Klasje

Prolazim kraj Tebe svakog dana,
bdijem s Tobom duboko u noć;
klasje što ga nosim kao živa rana
nestaje mi kao teret i postaje moć.

Kad se javljaš, želim sve to bolje znati
srce, dušu što se krije ispod haljina,
dozivam Te jače i još žešće želim zvati
da Ti malo bliže priđem iz daljina.

Ništa meni nije silno potrebno u času
kada Te dotaknem svojim bićem,
ne znam što bih iskala u Tvome glasu,
samo molim pojiti se istim pićem.

Još ni sama nisam sasvim svjesna
da si pored mene, da me sretnu blažiš,
još je uvijek ta blizina jako stresna
jer Ti mene uvijek u tom klasju tražiš.

Trgala sam zlatno klasje blagdanima,
vukla sam se svijetom, drhtava k'o stijenj
kad me zovnu imenom u svagdanima,
kad me nađe kao iscrpljenu sjen;

blažena li časa kada Te prepoznadoh
kao svoga Boga, Život u životu;
prekasno Te vidjeh i pred Tebe padoh,
a Ti mi pokaza nebesku ljepotu

pa sad ne znam što bih na ovome tlu,
samo Tebe žeđa ostarjela duša moja
koja Ti ne opire se, niti duhu zlu,
ali uvijek sigurna je kao rana Tvoja.
‎26. ‎rujna ‎2018. 17:20:46

Ruža

Sjaj se širi,
nevidljiva sfera
i tiho miri
kao da smjera

dati se meni
ili omamiti
dušnik u sjeni
koji bi čamiti.

Ni pupoljak nije,
a tako čista;
i listove svije
njezina bista,

i maleni trn
osjete nosi,
oštar, šuplji strn
što ga pokosi

tko je ubere.
A tko je gaji
s puno mjere,
čaroliju taji.

Otvara lati,
ali ne zna;
ipak se zlati
poput sna.

Predaja grmlja
na ruke žene
s visoka humlja,
sa zračne pjene.

Ljubavne boje,
nježno-vatrene,
tamozelene svoje
listove snene

upućuje svima,
poslanica mira;
ni tračak dima
nju nit' ne dira,

cvijet za Cvijetu.
Tako i ljuba ona
ne da se svijetu
sa svoga trona.

‎26. ‎rujna ‎2018.
05:57:55

Zov iz pepela i blata

Sastavnice zraka, vode, zemlje, vatre
nalaze u meni zakon živi, kretanje;
zemlja i voda u meni uzdišu i snatre,
iščekuju Tvoj dolazak, naše susretanje

jer bez vatre svoje što li sam i tko;
blatna duša moja, pepeo u blatu,
dahom Boga diše neostvarivo
sve dok se ne izgubi u zlatu

sjajne mjesečine što ne daje sna.
Suha čežnja ne da se probuditi,
ona ranim buđenjem nesretna je sva,
ništa ne može života joj pobuditi.

Kad na Tebe pomislim, molba cvate,
čekanje se pretvara u žarko iskanje,
makar crne sjene noći riječ mi blate;
duša samo osjeća u grlu stiskanje

jer bez Tvoje ljubavi kamo idem, gdje sam;
blatno srce moje muca, ne govori,
možda ispjevat ću Tebi neku pjesan
makar led me tu, na duši mori.

Vatra Tvoja, životna mi snaga i jačina
stižu s molitvama koje teško dišu,
zapinju na usnama poput izgorjela plina;
grijesi moji sjene zidovima rišu.

Hvala Ti, Gospodine, za sve što si mi dao,
možda moje stanje znači osluškivanje;
Ti ne koriš mene, Ti si me od prije znao
kada nisam ugledala još ni svjetlo danje.
‎26. ‎rujna ‎2018. 03:31:47

Zakon mučeništva

1. Svjedočanstvo krvi



Sveti Stjepan Prvomučenik
Dj 7,55-60
55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Savao se kasnije po Stjepanovu svjedočanstvo obratio u Pavla
Dj 22,20
 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’


Božja pohvala Crkvi u Pergamu
Otk 2,12-13
12
Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. 


Mučenici u raju
Otk 6,9-11
9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.


*


2. Krist-Mučenik



U žrtvi na koju je dragovoljno pristao, daje najviše svjedočanstvo vjernosti poslanju što Mu ga je Otac povjerio.

Iv 10,17-18
17Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
18Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.«


Iv 18,37
37Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« 


Otk 1,4-5
Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha.


Otk 3,14
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja.


*


3. Isusova Muka




U Isusovoj Muci evanđelist Sveti Luka ističe one crte koje će biti oznaka mučenika:

- okrepa Božje milosti u trenutku tjeskobe:
Lk 22,43
43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 


- šutnja i strpljivost pred optužbama i pogrdama:
Lk 23,9
 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao.


- nedužnost koju poznaju i Pilat i Herod:
Lk 23,4.13-22
4Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!«
A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti.«
18I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« 22On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« 


- zaboravljanje vlastitih patnji:
Lk 23,28
28Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 


- prihvat raskajanog razbojnika:
Lk 23,43
43A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«


- oproštenje dano Petru:
Lk 22,61
61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« 


- oproštenje dano progoniteljima:
Lk 22,51 i Lk 23,34
51Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga.

34A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.


*


a) Isus je Sluga patnik što Ga naviješta prorok Izaija gdje se Isusova Muka pokazuje kao srž Njegova poslanja jer kao što Sluga mora trpjeti i umrijeti da 'opravda mnoge', tako Isus mora proći kroza smrt "da dade svoj život kao otkup mjesto svih":

Iz 53,11 o Slugi patniku:
11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Mt 20,28// o Isusu i Njegovoj Muci:
28»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«


b) Božji naum spasenja prolazi kroz patnju i smrt njegova svjedoka


Mt 26,54-56
54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
55U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.


Lk 17,25
No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«


Lk 22,37
37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.«



Lk 24,44
44Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.«


c) U Božjem narodu sve su proroke progonili i ubijali:

Mt 5,11-12
11»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«


Heb 11,36-38
36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – 38svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.


d) U tim progonima Isus prepoznaje Božji nacrt koji u Njemu doživljava svoje izvršenje i dovršenje:

Lk 9,51
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 

Lk 13,33
Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«


e) Svojom Mukom Isus postaje pomirna žrtva koja nadomješta sve stare žrtvene prinose i vjernik u tome otkriva ZAKON MUČENIŠTVA: Bez prolijevanja krvi nema otkupljenja:


Heb 9,19-28
19Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 20govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. 22I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 23Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se sámo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.
24
Ulazak u nebo
Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.


*



4. Marija, Kraljica kršćanskih mučenika


Marija je tijesno pridružena Muci svoga Sina...
Iv 19,25
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

Lk 2,35
5a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

...i Mariju kasnije pozdravljaju kao Kraljicu kršćanskih mučenika.





*


5. Kršćanski mučenik


Mučeništvo u kršćanskoj Crkvi dobiva nov smisao koji otkriva sam Isus: ono je potpuno nasljedovanje Krista, potpuno udioništvo u Njegovu svjedočenju i djelu spasenja: "Nije sluga veći od Gospodara! Ako su mene progonili, i vas će progoniti!" Iv 15,20



Uloga Isusovih svjedoka još je jasnije vidljiva kad moraju svjedočiti pred vlastima i sudištima. Svjedočenje tada poprima svečan izgled, ali često biva predigrom patnji. Vjernici su progonjeni upravo zbog Isusova svjedočanstva: Otk 1,9 :  Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova.


Stjepan je prvi zapečatio svoje svjedočanstvo prolivši vlastitu krv, a ista sudbina čeka ovdje na zemlji svjedoke evanđelja. Isus najavljuje da će Ga slijediti u muci: Iv 21,18 :
18»Zaista, zaista, kažem ti:
Dok si bio mlađi,
sam si se opasivao
i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš,
raširit ćeš ruke
i drugi će te opasivati
i voditi kamo nećeš.«


Iv 12,24
24Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.



*



6. Mučeništvo je svjedočanstvo vjere potvrđeno svjedočanstvom krvi.


Otk 12,10-11
Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 




*



7. Parnica


Crkva nastavlja Isusovu parnicu koja se vodila za Njegova života na zemlji. Predmet te parnice je Isusovo Bogosinovstvo.
Sržna tema Pracrkve bila je najava Božje pobjede nad grešnicima i najava spasa što ga ta pobjeda donosi grešnicima. To je svjedočanstvo koje kršćanin donosi svijetu. Kao i apostolima u Jeruzalemu, i njemu je zadaća dokazati svijetu nepravednost parnice što je ovaj svijet neprestano vodi protiv Boga i Krista.
Svijet mrzi i progoni Kristove učenike, oni uvijek moraju biti spremni na odgovor svakomu tko im zatraži razlog nade koja je u njima (1 Pt 3,15). Ali to nije njihova već Kristova parnica koja se nastavlja i u kojoj oni moraju svjedočiti. Njihovo svjedočanstvo nije njihovo već svjedočanstvo Duha Svetoga (Mk 13,11). poput nepogrešiva Branitelja Paraklet će na njihova usta i njihovim životom "smesti svijet" dajući da pred očima vjernika bljesne nepravednost svijeta i pravednost Isusa Krista (Iv 16,8-11). (Dufour str 600).


Iv 16,8-11
8A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
9grijeh je
što ne vjeruju u mene;
10pravednost –
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
11a osuda –
što je knez ovoga svijeta osuđen.


‎25. ‎rujna ‎2018. 16:28:45

Život provalije

Sjeti se, dragi, kako smo sanjali,
kako su cvjetne bile livade naše;
u travi i cvijeću mi smo se klanjali
Životu koji nam zajedno srca opaše,

koji nas ispuni trešnjama zrelim,
puninom dugoga, toploga ljeta,
koji nas prožimaše danom bijelim
pod kapom neba koja bijaše sveta.

Po rubu strme provalije smo se kretali
i ništa nas nije moglo strmoglaviti;
bezbrižno, s osmijehom, tuda smo šetali,
a lahor nas je mogao posvud preplaviti.

Životu smo zahvalne dare prinosili,
a Život je puninom svojom uzimao sve
i uzvraćao nam ljubavlju svojom u sili;
livada nas je primala jer bili smo dio nje.

Ljetos načiniše most na toj livadi 
da ne bi tko stradao u strmoj provaliji
i kuće za ptice mnoga duša sad gradi 
koje odletješe dalje u nebeskoj galiji.

Ljetos tu livadu cvjetnu svu izrovaše
načiniše male vrtove i ružičnjake
a mene životni mirisi s livade dozvaše,
livadsko cvijeće od vrste svake,

a ja više nisam za takvu igrariju.
Života tu više nema, negdje se sakrio,
bogatstva je bacio sva u provaliju,
u mene je sve naše uspomene slio.
‎25. ‎rujna ‎2018. 07:07:59

Tamo gdje umire nada

Posljednja umire nada,
vele na tlu zemaljskom,
misle da ona sva propada
području rajskom,

ali tamo gdje nada se sprži,
rodi se duhovni stvor
i ljubav ga drži
što ne zna je zlotvor

jer kad Pravednik pati,
bujaju ljiljani sneni
i sunce se zlati.
Lampaši rastepeni

dokazuju žal
i kazuju svi
da sve je kal,
mrtvaci zli.

Tamo gdje nada je mrtva,
rađa se vjera i povjerenje,
od Pravedna najveća žrtva.
Rađa se novo stvorenje.

‎23. ‎rujna ‎2018. 14:06

U mirisu mraza

Anđeli poje,
jesen je straža
i jutro moje
u mirisu mraza;

ledena svježina,
nebesko sivilo,
uspavana svjetina,
uspavano bilo

i budim se sretno,
nedjelja bajna,
osluškujem sjetno:
glazba je sjajna.

Duboki glasi
iz duša niču,
dižu se spasi,
Nebesima kliču.

Ne pamtim snove,
samo se sjećam
da dane nove
u sebi osjećam.

‎23. ‎rujna ‎2018.
06:34:48

Dar vjere

Jednom davno netko je rekao
da vidjeti ovdje Boga znači umrijeti
kao da vječni je život već bio stekao,
ali vjerom se može tu Boga unijeti.

Kad u sebe duša ponire, razmatra,
postojanje tada joj stane u Bogu;
tad joj se misli rasplamsaju kao vatra,
svaka se zaustavi u svome logu

jer nema ure koja bi je ometala.
Svijest se proširuje za sve važne stvari,
za pitanja koja bi u jednu riječ stala,
za koja čovjek inače puno ne mari.

Možda je mistika u životu ovome zastati
i dobro promisliti o svojoj sreći i bijedi
pa odmah u duši svojoj za Boga saznati
ako nosiš vjeru što sva blaga ti vrijedi.

Imati vjere Božji je dar, snaga mu mistična
jer ti raskida zemaljskoga ropstva okove
koje ti namriješe zlodusi i bića sva slična,
oni ne mogu pratiti tvoje vjerske skokove.
‎23. ‎rujna ‎2018. 00:09:09

Izdanak

Drugoga dana mjeseca zgodna,
godine ove milosne Gospodnje,
duša je pronašla malo krša rodna
i odmah krenula u ophodnje

kao što trubljama sravniše Jerihon.
Molitvom je naporno radila,
vjerom je opremila jedini ešalon
kako bi maslinov izdanak sadila

koji već sav bijaše skvrčen i suh,
kao željan pijeska, a ne vode;
i kao da je za vapaje gluh,
a dodiri kao da mu samo škode.

Duša ostavi izdanak u zavjetrini
i on poprimi boju okoline,
samo ostade svijetliti u nutrini 
kao da sunce iz njega sine.

I tako se duša naokolo vrzla
dok sjena ne postade sasvim tanka
jer već je padala noć ona mrzla.
I duša se stisnu podno izdanka.

Povijena sva u jednom smjeru,
sjena je izdanka nekako skakutala.
Duša osjeti toplinu i vjeru,
a u blizini je ptica zacvrkutala,

tiho i nježno kao dijete nerotkinje.
Potom je rosa na dušu stala,
a duši se laki uzdah otkine
jer izdanak živi, Bože, hvala.
19.03.2015. 14:59

Živa svjetla

Večeras cvatu mi svijeće,
svjetla raznolika, malene luči
i oko mene se sve okreće,
a duša ne gleda i samo muči.

Ostalo je prazno mjesto pokraj mene,
a sve je puno anđela i Boga;
glazba se tiha čuje i nema sjene.
Toliko je svjetla večeras, toliko toga.

Sve bi se moralo malo raščlaniti,
ovaj zasićeni zrak, mirišljavost,
i već bi se stiglo opet razdaniti;
samo bi glazba zadržala vižljavost.

Hoće li biti ljepši mi stanovi gore
od ova sobička, topla i bistra,
ili će spopast' me strašne more
kada odem dalje od ovih zvoništa?

Bilo je težih dana, večeri strašnih,
a moja je duša sada skromna i sretna,
mirna zbog svojih vapaja strasnih,
življa no ikada, iako nepokretna.
‎21. ‎rujna ‎2018. 20:02:46

Viteška duša

"Držite se dakle! Opašite bedra istinom, obucite oklop pravednosti, 15potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! 16U svemu imajte uza se štit vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. 17Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju." Ef 6,14-17

Strah te zarobljeništva,
ropstva i robovanja.
Zar može smaći te išta,
dušo svatovanja,

zar tako si slaba,
nejake građe,
da te Baraba
il' gore snađe?

Pogledaj Boga,
svijetli se, sjaji
od Križa visokoga,
ljubav ne taji.

Što ti tko hoće?
Zbog sebe plače
i svoje samoće
hrabar i nejače.

Boji se glas
da ne pogine
kad Isus, Spas
kao sunce sine.

Poradi Krista grmi,
sijeva i riče
zloduh na krmi,
zbog Riječi on viče

jer Riječ je Božji Sin
nečujna zbora,
pramac Mu tinj
za uzburkana mora.

Ne boj se ropkinjom biti,
još veća ti snaga
što bi slaboćom se skriti,
a Riječ ti blaga.

‎21. ‎rujna ‎2018. 12:46:16

Mrtav Živome ne vjeruje

Jesmo li sami u svemiru?
Postoji li nešto veće?
Kakva tjeskobna pitanja.
A tek odgovori:
Ne možemo znati.
Nitko se još nije vratio.

Ne samo da ima od nas veće, da ima za nas nešto više i da to znamo i možemo znati već postoji Jedan koji je umro i vratio se.
Zašto u naše uske umove ne ulazi takav jednostavan podatak?
Bog postoji, On je, naravno Najveći, veći od nas, nismo nikada sami, objavio se već od pradavnina ljudima, potom sišao s nebesa među nas, ljude, bio je tu kao i mi, razumljiv i savršen, a isti kao mi;  govorio je našim jezikom, rekao nam sve o sebi i o nama, čak otišao u smrt kao što i mi odlazimo u smrt i tada - vratio se, pokazao nam se jer otkupio nas je od grijeha naših zbog kojih i umiremo; pokazao nam je put iz naše ograničenosti i tjeskobe, ostavio nam sebe u prilikama kruha i vina, poslao nam Duha Pomoćnika u našim razmatranjima i životnim pitanjima, ostavio nam poputbinu da lakše živimo do smrti, da se onda preobrazimo i zadobijemo puni i istinski život te uzašao opet na nebesa da nam pripremi stanove...

Naši uski umovi zatečeno šute, a onda rezignirano promucaju:

"Ali ja ne vjerujem."

Što tu imaš vjerovati, ograničeni, škrti, sebični čovječe?
Vjeruješ da postoji svemir oko nas.
Vjeruješ da bi moralo biti nešto veće.
Vjeruješ da postoji neki Početak i Svršetak svijeta.
Vjeruješ da si besmrtan.
Vjeruješ kad nema dokaza.
Ne vjeruješ i kada ti podastru sve dokaze.
Vjeruješ da ne možeš dokazati Boga jer tada ne bi bio Bog, veći i od tebe i od tvojih dokaza.
Vjeruješ u duhove.
Razgovaraš sa svojim pokojnicima.
Vjeruješ da ima nešto.
Pamtiš uspomene i čuvaš ih.
Vjeruješ da ćeš naći srodnu dušu u životu.
Sve i svašta - vjeruješ, a ne znaš.

Tvoja sebičnost ne može prihvatiti Većega od tebe.
Tvoja oholost ne može zamisliti da te netko drugi zamislio i stvorio.
Tvoja pohlepa ne prihvaća jednostavno razmišljanje.
Tvoje megalomansko srce želi senzaciju.
Ne možeš prihvatiti niti malo strpljivosti i trpljenja, a ipak svašta pretrpiš.
Lakše ti je, lijenčino, misliti da će se život rješiti sam od sebe.
Sanjaš o drugom životu gdje postoji ideala koju već sada upražnjavaš.
Zato jer ti se to sviđa.
Jer ti tako hoćeš.
Jer odbijaš umrijeti.

E, pa mrtav si ti već odavno, zašto misliš da će ti budućnost biti drugačija?

I zašto uvijek iznova ipak pitaš s vremena na vrijeme: "Postoji li Bog ili ne postoji?"
Naravno da Bog postoji, to nije pitanje.

Postojiš li ti?

Ognju neugasivi

Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.

‎21. ‎rujna ‎2018.
05:18:38

Suza

Proći ću ti pokraj dragih dvora,
pokraj gradova i ponad zlatnih dolova;
evo, trči dijete odozgora,
radosno postiže mnogo sjajnih golova.

Uhitili su nekog poštenjačinu za vrat
da mu sude, da mu pravo sude,
a dijete mu postalo stariji brat;
jednog dana ostat ćemo samo lude.

Vidjela sam mnoge lijepe djeve,
počela je škola za pačiće male;
starci svoje vinograde plijeve,
mirno žive, vjeruj mi, bez šale.

Pjevačice kopiraju klasike velje,
ne napišu čija je dionica;
u kantinama se služi slatko zelje,
pjesma moja tu je sudionica.

Dušo Kristova, sada me posveti,
Tijelo Kristovo, sada mene spasi;
dan mi dođe naporan, proleti;
Presveti moj Bože, sada me opaši

svojim slavnim mačevima milosrđa,
stavi mi kapuljaču na tjeme,
i pokopaj zadnje tračke moga srđa;
već je za nas stiglo vrijeme.

Pozdravljam te, dragi, dragi brate,
blago se pripremam za veliku čast,
i na šutnju, i na molitvicu za te;
večeras će još i suza s mene past.
‎20. ‎rujna ‎2018. 17:51:42

Sumnja

Ostadoše li u tvome srcu sumnje,
pusti nek' odlete s jutarnjim lahorom,
neka pretvore se samo u šapate bešumne
kakvi se već javljaju zarudjelom zorom

kada ptice rado će ti opjevati značaj himne
čiji tekst se naglim buđenjima diči
poput prave koračnice ili bombe dimne,
a stvarno to su samo mladih ptiča kriči.

Otjeraj te sumnje kao svjetlo dana tamu
i sačuvaj istu snagu za jesenske duge noći
koje i prečesto gledaju u sumnju samu;
sjećanje na svijetla jutra dobro će ti doći.

Grešnici smo mnogi, ali ljubimo neki,
Anđeoski viteže od Marijina Dvora,
i nas prate jezik zloban i pogledi prijeki,
ali srce boriti se htjedne, mrtviti se mora

i sa svakim tračkom sumnje izići na kraj.
Ona nije zgodna, niti gospođa fina
i donosi nemir tamo gdje procvate raj,
ali lako pada ispred skuta Marijina.

Ako me sa sobom zlodusi povedu,
to je samo zato da sačuvam neku formu
i da ranim jesenima preletim po ledu
prije nego mrazevi mi oblikuju normu

i kada će rađati Ona koja ima roditi.
Veoma je blizu, uskoro joj stiže kob,
a i zlodusima već se čuju stope hoditi.
I ja ljubim, sluškinja sam, više nego rob,

svojih vraga se ne bojim koje znam.
Samo srce moje zatreperi mi od straha
kad pomislim da je neki vitez možda sam
u toj borbi protiv zemaljskoga praha.
‎20. ‎rujna ‎2018. 08:26:27

Mrena

Kada me obuzme ovaj svijet, vremenitost,
kad mi pljušte kiše, kisele i prljave,
kada nema mjesta za svu moju sakritost,
pred sobom ugledam neke kapi krvave.

Puca glava, oko čela boli kao udareno,
utroba se grči, a ramena poginju;
srce nema daha, trepti kao utajeno
dok svi traže nekog boga ili boginju.

Sve je lakše pobjeći mi s ova svijeta,
sve mi teže pada čežnja za tom kvalitetom
što je nije bilo tako malo prošlih ljeta,
a ja sam je uvijek zvala raritetom.

Zahvalna sam dragom Bogu, svima
kojima sam nastojala prići s povjerenjem,
prijateljima i neznancima,
i onima koje imala sam s odijeljenjem.

Čovjek može mnogo naučiti,
ali ne može se uvijek živjeti tako.
Potrebno je prednosti razlučiti
samotna života koji protječe polako.

Znaš li, drago mi je bijelo udovištvo.
Drago mi je ispuniti srce uspomenom
jer je živa, lijepa kao utočištvo,
kao zjena što je prekrivena mrenom.

I zbog toga častim tebe, Boga hvalim
jer mi dade ostarjeti, doživjeti od spokovlja.
Samo gledam gdje si da još malo ti podarim
od svog sveta mira i radosna srokovlja.
‎19. ‎rujna ‎2018. 22:22:51

Vrijeme rađanja

Vrijeme nastajanja,
vrijeme rađanja
i vrijeme zastajanja,
slijepoga pogađanja.

Vrijeme zrenja
u viđenjima,
vrijeme starenja
u buđenjima.

Iskustvo pada
kao mladost neka,
nova nada,
mlada rijeka.

Umiranje je začetak,
definitivno,
kao novi početak,
i rođenje divno.

Kad umre raspadljivost,
o, kakve li ljepote:
sjećanje i dopadljivost,
to li si, Živote!

Kad sazrem kompletno,
kad postanem ja
bujanje cvjetno,
prava rapsodija,

uzmi me tada, 
to zrno uberi
ili već sada
u sve me uvjeri.

U zemlji kada
nek sve izgori,
ta procvala nada
nek me ne mori.
‎
19. ‎rujna ‎2018.
05:33:17

Romansa

Violina plače iznad glasnoga pianina,
strune tužne, a srdite klavijature;
on je ljubi žarko, ona zove se Alina,
oboje su postali dionici avanture.

Ta romansa strasna kao ljubav kobna
koja nađe neki par kada joj se sviđa,
i ta ljubomorna okolina, zlobna,
ponekad se i u mom životu viđa.

Poput ranih kestenova što pucketaju,
oni se na snažnoj tihoj vatri prže,
što ih čeka, ne brinu i ne znaju;
više nego rukama se čvrsto drže.

Mladi buntovnici na pragu života
spremni su na sve u svome sentimentu,
i na muke, i na gledanje divota
u svom žarkom temperamentu.

Prepušteni svojoj naravnoj ćudi,
ne slušaju onaj nadnaravni zov
što ga ljubav uvijek u srcu probudi
ako ikad stigne nekome pod krov.
‎19. ‎rujna ‎2018. 05:04:57

Dok mi kiša šapuće

Čekam te, dolje, pod lanternom;
pustit ću te na miru da predahneš.
Tako je kiša zborila danu čemernom:
bilo bi bolje da se makneš.

A onda, nekako se navikla na to
da mirno kisne i lako uživa
u svemu što je tako vjekovito
dok lišće po lokvama pliva.

Nekako iščekujem, već je l' navika, 
ne znam, ali dobar je osjećaj
biti u dometu mogućih prilika,
šaputati kao samo mi obećaj...

u bradu sebi rezignirati,
ali ne za ozbiljno nesretna biti,
ne, nema razloga ne svirati,
nema razloga ljubav kriti.
‎18. ‎rujna ‎2018. 18:24:33

Budi se, dušo

Tišina me budi, spokojna, noćna
i mir u srcu što savjest ga daje;
Tvoja ruka je, Bože, uvijek svemoćna
dok vjera moja dugo ne traje.

Zbog toga je lijepo mi u Tebi biti,
naći Te svojim krajnjim ciljem,
jedinom svrhom koju bih sniti,
svojim najdražim sreće miljem.

Ti mi ne dopuštaš neutralnosti,
što manje ih imam, to je bolje,
to savjest je bliža u ustrajnosti,
to veći je izbor moje volje.

Lijepa je tišina i dobar je mir,
to čovjek treba da znao bi mrijeti
jer trenutak taj nije njegov odabir,
jer odlazak čitavog života prijeti.

Budnost u ljubavi uvijek se svije,
duša zarana to već zna
i ništa joj nikakvo opravdanje nije
da zaboravi na sebe potpuno sva.

Nemir je savjesti tajna slika
o kojoj nitko ne mora znati;
no, savjest ima prepuno prilika,
ona može povazdan sjati.

Budi se, dušo, budi polako,
dan je na pomolu sasvim novi;
ni jedan časak ne primaj olako,
počinje život, prošli su snovi.
‎18. ‎rujna ‎2018. 04:17:39

Dogovor

Nestat ćeš u sumraku svih boja
kao da se zbor taj nikoga ne tiče,
čak ni one što je uvijek bila tvoja,
čak ni zvijeri koja neumorno riče.

I ne želiš reći, i ne želiš da se zna
kao da su bol i smijeh nastali u noći
koja skriva se od same sebe sva
i ne može pokraj sreće proći

kao da je sreća zlo na svijetu.
Tiho se provlačiš zvijezdama
koje svijetle samo isprešanom cvijetu,
već ih dugo nema nad nama.

Anđela čuvara ti od sebe goniš
kao da bi sve to lakše bilo
jer kada iznutra suhe suze roniš,
čini ti se da se samo snilo.

Dogovor je uvijek bio tihi među nama
da za tvoje sve sportaše molim
jer ja kao znam sve bolje jer sam sama,
a i nisam jer tvog Boga volim.

On me puti najtajnije stvari,
On je gorka trava vječnoga blaženstva,
a planove mi uvijek sve pokvari
pa se puštam da mi nosi od mojega ženstva.

Ponesena Božjim svetim slovom,
jer me uvijek tako teško kori,
anđela ti častim silnim blagoslovom,
molitvama koje Bog moj zbori.
‎17. ‎rujna ‎2018. 18:00:39

Molim Te, Isuse

Moj Isuse, Bože moj,
više puta molila sam Tvoje dare,
više puta zvao si me  u svoj dom
i u topli šator svoj
gdje  popravljaš moje kvare,
daješ bića srcu mom.

Isuse moj, moj Proroče,
više puta gledala sam Tvoje muke,
više puta pružio si meni odraz svoga lica,
nove stope koje kroče
gdje ne stižu moje otvorene ruke
nebeskih se načekati ptica.

Isuse moj, moj Svećeniče,
više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,
više puta rodio si meni blaga
koje mi zbog Tvoje riječi niče,
što ga daju Tvoje ruke umiruće,
što ga nude bića draga.

Isuse moj, moj Kralju,
više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,
više puta dao si mi majku
koja vodi mene Tvojem raju,
koja moli za me Tvoje carevstvo
da u njemu živim bajku.

Moj Isuse, moj Prijatelju,
opet slatka kruha molim sada,
sada daj mi mir Tvoj pravi.
Nemam od tog veću želju,
nema od te veća nada;
moje grijehe zaboravi.

Moj Isuse, Tijelo moje,
više puta sam Te blagovala,
više puta dijelili smo Tvoje krvi,
rumene nas prsi poje;
više puta sam se zatrovala
strahom koji svu me mrvi

da me opet svu okrijepiš,
da me opet k sebi vratiš,
da osjetim Tvoje gorke okuse;
da me krvlju svu oblijepiš,
da zbog mene opet nevin patiš,
Gospodine moj, moj Isuse. 
24.02.2015. 07:2

Nebeski greben

Uvalama nedostataka slabo kapa
što bih možda mogla sažeto sročiti; 
rtovima izobilja buja kaplja hlapa
što bi grebenima obilato uskočiti,

propustiti vala, plava i zelenkasta,
odlebdjeti što više ritmovima svoda
kako nastala bi ona melodija tmasta
u tom međuprostoru od soli i od joda

gdje se različiti tlakovi svi spuste
makar kako bili previšnji, ljekoviti
da bi hlapljive nebeske dirke guste
načinile od sebe preokrete svoje biti 

iako negirala bi toga slikarska platna:
sve je to isto, jedna i umjetnička bit,
prirode il' društva, svejedno, zlatna;
i miješanje je boja jednom bio hit.

Da to nije zabluda iz one uvale s početka?
Samo nebeski se anđeli tim diče
da mi spuste kapljice od svakog retka
i kad one nikome na umjetnost ne sliče.
‎srijeda, ‎2. ‎svibnja ‎2018. 13:57:52

Šminka na licu stare dame

Tamo gdje je okopnio snijeg
i prerasle visibabe mladost moju,
tamo gdje i ljeto traži bijeg,
godina je načinila kolaž-boju

kakvu znaju samo stare dame 
stručno umiješati i razlijevati vodom
što se kao pljusak s neba tame
veze samo onim određenim bodom

sutonskim popodnevima koja iskre
u kapima svojim trag sunčane zrake,
dovoljno tople da bi stvarale se niske,
a za prezrele sparine suviše mlake.

Starica je jesen pred vratima stala,
nitko ne bi pomislio te krasote,
kao plaha djeva lagano je pokucala,
ponudila svima svoje žarke note.

Rumeno lišće, žućkastu dinju,
olovno-sivi svod i zelene stapke;
o, kako volim ju, tamnu i sinju,
staroga jorgovana plavkaste lapke.

O, kako je ona obilja puna,
kako je samo mirna i meka,
tihana kao najfinija struna,
prozirno zelena kao bistra rijeka.

I ta šminka na licu gospođe stare,
daje si oduška jer sada to smije,
kao da sretna je što više ne mare
hoće li biti prikladna kao prije

kada se morala skromno ponašati.
Ona se drsko rascvala pred očima svijeta,
njeno iskustvo zna lijepo podnašati
strastvene boje najljepšeg cvijeta.
‎17. ‎rujna ‎2018. 04:23:00

Život moj

Bezbolan trenutak,
popraćen smetnjama
i nadahnuća vrutak
u sporim šetnjama.

Anđeoski vrtovi
i visovi strmi
kao tanki vrhovi
gdje sijeva i grmi.

Oaza mira, preširoka,
dar i nagrada
svetoga Boka
izvan Grada.

Grešni, previše grešni,
obični, prosječni
i pomalo smiješni,
u koritu protječni

gdje se rijeka rumeni
božanskim zrncima
i struja se pjeni,
nastala trncima

jer pijemo Krvi svete,
Božjega Duha
i svi se posvete,
blagujuć' Tijelo živoga Kruha.

Nismo zaslužni ti i ja
za Blagdan i sveč,
naša Kalvarija
samo je ljudska riječ.

Ako odustanem,
nema Golgote,
a čeznuti stanem
i uzdah se ote

jer znam za Vrata
kroz koja mi proći,
poslije mira i rata
bez tebe doći,

pred anđele stati
ili poklecnuti,
ili dopuzati,
srca im štrecnuti.

Nije žrtva
već ljubav u cvatu,
nikada mrtva,
makar u ratu,

najviši vrh duše moje.
Blagoslov tvoj
grlice poje,
a život moj.

‎16.‎09.‎2018. 20:41

Pobjeda

Umor na srcu, na kapcima sjene,
to svjećka treperi u kasni sat
da me podsjeti da vrijeme je mjene
kad odlazim gore gdje prestaje rat

što ga protiv duše zlodusi vode.
Jedan je veći zloduh pao
jer sam ispraznila dio slobode
koju mi zdušno uvijek je krao.

Odluka je pala, konačna, teška;
znam da ću trpjeti i popuštati
tihim padima u obliku smiješka,
ali će zloduh loše mi smještati

jer već predugo sve to traje,
vladavina njegova kao vrh od žara
što mi već disati nit' ne daje
jer savjest je moja sad kao para

što je probila smjerno u svoj čas.
Pobjeda, pobjeda zveči u srcu mom,
sada znam da nema više nas,
da nema vraga u boju tom.

Milosti nježna, Milosti jasna,
Tvoja me ljubav tako zadužuje
jer ona je prelijepa, časna,
i mene s Tobom tijesno združuje.

Vrijeme plakanja, vrijeme radosti,
vrijeme života i vrijeme umiranja
nisu mi dovoljni u mojoj starosti
da me odvedu od odluke ubiranja

pa da ja mislim da mi je prekasno.
Ubrat ću dah iz Tvojih pluća,
najmirisniji cvijet, kako prekrasno;
načinit ću oltar od suha pruća

i dijeliti s Tobom uspjeh naš,
zahvalna poput nevina djeteta,
a to samo Ti, Bože, znaš,
Pomoći moja, Sliko Janjeta.
‎16. ‎rujna ‎2018. 20:03:02

Ljubav nosi svoj križ

"Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga
i u mene vjerujte!" Iv 14,1

Kako može nerazumna duša
plamtjeti za Bogom,
kako može neka lijena šuša
koja opija se drogom

reći, Kriste, da Te ljubi?
Kako može, sva bez mozga, znati
da Te nema, da Te gubi
svaki puta kada ne zna da li pati

ili kada nije svjesna svoje boli?
Takva duša nije srce čovjeka
kakvoga si zaželio da Te voli,
da Te slavi, štuje do vijeka.

Kada Duh se Sveti zauzima
da ti moždane prosvijetli
dok ti duša Boga prima,
to su svi nebeski vjetri

što ih šalju anđeli na Tronu
koji sav se od ljubavi trese,
drhti, svjesno ludi, dijeli radost onu
koja čitavoga čovjeka ponese.

Kako može Tebe upoznati
samo sjetilima što ovise
o razumu mu koji može znati
sve te slatke rajske orise.

Znam da Ljubav oduvijek postoji,
i kad svijeta, niti vijeka nije bilo,
ali Istina se ovdje isto broji
koja stvara dušu, život, materino krilo.

Može li se čovjek pretvoriti
sav u vjeru bez pameti
kad tu vjeru mora govoriti,
ona odluka je tamo gdje su zameti.

Može l' čovjek zamisliti
da će biti Alfa i Omega
i da neće pri tom ovisiti
i od Boga, i od svega?

Taj što razuma si svog ne mari,
ipak ljubi hraniti se Manom
iako su bogovi za njega stvari,
makar klanja se pred Božjom Hranom.

Da Te bolje spoznam, Bože moj,
pukla bi mi duša nerazdvojna;
da Te češće primam u dom svoj,
umrla bih od ta pića opojna

jer Ti staneš sav u moje sate.
Vjera u Istinu istinom se traži,
Život rijetko čeka na te,
Ljubav pozna tko joj je najdraži.

Niti patnju ne možeš si dati sam
jer to nije ono što je Boga;
niti grijeh si ne možeš pretvoriti u san,
on ti spada svakim krokom puta tvoga

ako putuješ u Milost Božju i Njegovu slavu.
Moli, radi bez ambicija i skromno,
razumom se vodi i sačuvaj bistru glavu;
Bog te žudi, Bog te prati pomno.
‎16. ‎rujna ‎2018. 16:32:18

Breme Isusovo

"Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." Mt 11,28-30

Sumorna je noćas ova duša moja,
snage ne postoje za život normale,
ali kad je bilo da ne remeti se broja,
kad je bio savršeni život duše male.

Nismo ovdje da uživamo u sreći
već smo putujuća Crkva Bogu svomu,
a na putu nalaze se tati, manji, veći,
koji pokrali bi blaga svakom domu.

Kako je blažen onaj sveti čas
kada duša zna da u milosti hodi,
kad je sasvim sigurna u spas,
kad je volja Boga putem vodi.

Breme Isusovo uprtila duša na se,
s olakšanjem gleda ovaj nevoljni svijet
koji sam si želi izmisliti spase;
duša, laka kao pahulja, popravlja svoj let.

Breme Boga Njezinoga jako je lako,
mir životu daje, hranu ne otima;
kad bi barem ovo znalo biće svako
da duša u Bogu svome svaku sreću prima.
‎16. ‎rujna ‎2018. 02:11:28

Molitveni život

"Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!" Mt 7,7

I tebe napuštam svakog dana,
svakog dana ja se tebi vraćam
kada miluje me zora razlistana
pa se kao žedna zagovora laćam

da bih molila za svoje i za tuđe,
za sve neprijatelje duše moje;
kako ne bih tada imala to oruđe
kojim zagovaram i najdraže svoje.

I na tebe mislim svake noći,
svaka večer donosi mi nemir
koji kao neće nikad proći,
ali ipak prostrem se kroz svemir.

Molitve su moje utjeha za puno toga,
one najjači su čini koje duša može,
tako jaka, velika i snažna službenica Boga;
ona spaja tamo gdje se mnogi glože.

Molitve se vrate kao sveti bumerang
što ga šalje dijete kao papirnoga zmaja
te on leti u visine još na neki viši rang 
pa tad višestruko pada blagoslov mi odaja

jer blagoslovi pute se beskrajnošću
koju ne vidim i ne znam, ali Bog je tu
da me šalje svakojaku s trajnošću,
da poništi čudom svaku moju nevolju.

Svega toga što ti pričam bez mog Boga nema,
On je sjajan, čini zahvate u svakoj pori;
On se laća mačeva i utjehu mi laku priprema
svojom oštrom riječju kada progovori.
‎15. ‎rujna ‎2018. 19:30:58

Hvali, dušo moja, Gospodina

Hvali, dušo moja, Gospodina
zbog nevolja što ti ih dade
tijekom teških i lakih godina
da te uzljubi jer tada te spoznade.

Hvali, dušo moja, Gospoda
zbog svega što bez Njeg bijaše,
zbog toga što kraj tebe hoda
i staze tvoje sjajno proklijaše.

Hvali, dušo moja, Isusa Krista
koji te uvijek prepoznaje svojom.
Njegova duša uvijek je ista
i On ostaje stijenom tvojom.

Ti ne znaš izreći ljubav i čežnju,
ali dobro znaš spoznaju spasa.
Hvali, dušo moja, tu Dušu nježnu,
hvali Gospodina svakoga časa.
‎15. ‎rujna ‎2018. 04:23:17

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
ne prigovaraj ako te uzme u raj;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci sumnje, putuj u beskraj.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
neka te boli sve, zaboravi krike.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
odbaci grijehe, zbog tebe su vike.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ako te pusti ovakvu, polumrtvu;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
Bog radosno prima tvoju žrtvu.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
prinos je tvoj mirisa ugodna;
dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
radost je tvoja Njemu zgodna.

Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas
i ne boj se ničega više.
Dušo moja, sviđaš se Bogu noćas,
On te u svome naručju njiše.
‎15. ‎rujna ‎2018. 02:12:17

Ludost Križa

"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista"
Gal 6,14a


Čula sam ja za Tebe, Kriste, i prije mojega krštenja.
Ljudi su mi govorili: "Nastradat ćeš".
Nisu molili za mene dar vjere, a možda i jesu, ali govorili su da ću platiti svoju iskrenost.
Nisu mi rekli da nisi samo lijepa pričica nego da si uskrsnuo, da si zaista raspet, umro i uskrsnuo.
Govorili su tajnovito, u zagonetkama.

Iz 29, 13-14
"Prijetnja
Jahve reče: »Jer mi narod ovaj
samo ustima pristupa
i samo me usnama časti,
a srce mu je daleko od mene
i njegovo štovanje
naučena ljudska uredba,
14zato ću, evo, i dalje 
čudno postupati s ovim narodom –
čudno i prečudno:
i propast će mudrost njegovih mudraca,
pomračit se umnost njegovih umnika."


Ludost je bila reći glasno da je Bog za čovjeka trpio, za spas i za dobrobit svake duše.
U trpnji sam došla tražiti krštenje, pred kraj života, kao milost jer sam uvijek mislila da za mene krštenje ne vrijedi, nije dopušteno. U trpnji mi nije bilo neobično da ima Bog koji trpi kao ja, koji trpi za mene i sa mnom. Ne, nije mi to zvučalo kao ludost i zagonetka, kao nešto što se mora tajiti, kao neka prijetnja. Naravno da je Križ Kristov prijetnja ludama i bezumnicima, zlome i okorjelima srcem, ali za moju iskrenost Ti si, Isuse, postao melem.

Od prvog dana susreta s Tobom, od dana krštenja mojega živim u Tvojoj blagodatnoj sjeni, u sjeni Tvojega Križa. I sablazan sam često ljudima kao što je i Tvoj život i Tvoja smrt sablazan jer uopće pojmiti nekoj neozbiljnoj i površnoj duši da je Bog sišao k ljudima, da se objavio ljudima, da s njima razgovara, raduje se i trpi i da je čak otišao na Križ ponizno i služeći čovjeku, to je sablazan velika.


1 Kor 1,17-25
"Svjetska i kršćanska mudrost
Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
18Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja. 19Ta pisano je: Upropastit ću mudrost mudrih i odbacit ću umnost umnih. 20Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživač ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta? 21Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošću, svidjelo se Bogu ludošću propovijedanja spasiti vjernike. 22Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, 23a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, 24pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. 25Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi."


Mnogi ljudi misle da razgovaraju s Bogom onako kako njima odgovara, pišu svoje sveto pismo, svoje evanđelje. Ne priznaju Tvoje Tijelo i Krv, Kruh i Vino, i Tvoju riječ u Katoličkoj Crkvi u kojoj mnogi ljudi već tisućljećima proučavaju Tvoju Objavu i navješćuju Tvoj ponovni dolazak.  Ne, sablažnjavaju se kao da je to praznovjerica - Tvoj život i predanje za čovjeka, Tvoja Žrtva na snagu i radost mnogima poniznima u vjeri.



Fil 3,18-21
"18Jer često sam vam govorio, a sada i plačući govorim: mnogi žive kao neprijatelji križa Kristova. 19Svršetak im je propast, bog im je trbuh, slava u sramoti – jer misle na zemaljsko. 20Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista: 21snagom kojom ima moć sve sebi podložiti on će preobraziti ovo naše bijedno tijelo i suobličiti ga tijelu svomu slavnomu."


Od kada se klanjam Tebi, Isuse, Tvoj najprepoznatljiviji znak mi je Križ na kojemu si visio kada si ubio ubojicu i neprijateljstvo ljudske duše u sebi samoj; u toj Tvojoj blagoslovljenoj Žrtvi susrećem Te redovito i sve više se divim Tvome znaku - Križu, Tvojoj domovini. Tko Te pogleda, tko Ti povjeruje, tko uzljubi Tvoj Križ, taj je spašen, taj ima uskrsnuće na život vječni.


Kol 1,19-20
"19Jer svidjelo se Bogu
u njemu nastaniti svu Puninu
20i po njemu
– uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima."



Velika su i napuhana srca mudraca po svem svijetu, njima mora postojati neki kralj sa zlatnom krunom i velikom moći; ima ih po svuda, takvih pametnjakovića.

Gal 6,14
"A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista po kojem je meni svijet raspet i ja svijetu."