Žrtva nad žrtvama

Žrtva nad žrtvama

Uvijek ću gorjeti s Tobom kada me prozoveš da gorim,

uvijek ću biti blaga i nježna kada me na blagost pozoveš.

Osluškivat ću mirisne daške povjetarca da Ti dušu otvorim

kada mi ono zemaljsko u meni prema visinama zaoreš

jer vjerujem da Ti je moja duša skrita tada najdraža.

Ono što čovjek stvara postaje mu predraga svojina,

a Tvoja je stvaralačka riječ i ruka bila najblaža

kada je čovjeka predodredila, bez grešaka i krivina.

 Želiš da Ti uspijem kao najbolja slika, da svoje želje ostvarim,

sve svoje ljudske namjere i sve tihe žudnje za nemogućim,

 da se pri tome djelovanju Duhom Tvojim temeljito oparim

pa da se takva Tebe sjetim i na nebu okućim.

 Ja ću stati, stvaranjem oduševljena, opraštanjem zapanjena

i ništa drugo željeti neću nego Tebe naviještati i upoznati

sve dok ne shvatim, duboko pokunjena, da sam preteško ranjena

i da ljubavi nemam kojom bih mogla za sve ljude  doznati.

Tada ćeš mi pokazati moje najljepše dare,

dat ćeš mi vidjeti sva ostvarenja koja se vječno umnažaju;

vidjet ću kako Ti se kraljevstvo širi poput povijesti stare;

novo nebo i novu zemlju, drugačiju svakom ljudskom podražaju

jer to je ono što ljudsko oko nije vidjelo, niti uho čulo.

I nije toliko strašna ta moja nemoć da krvarim

koliko je bolna mi nemoć da gledam sve što je trulo

dok me Ti spašavaš kada god ovaj svijet pokvarim.

Zato ću ipak Tebe osluškivati, pratiti Te na Križnm putu,

promatrati Tvoju slavnu žrtvu nad žrtvama,

prilagodii želje, ako treba i zakonu tvrdu i krutu

jer se Tvoj tihi uzdah kao smak svijeta kroz mene prolama.

04.03.2015. 22:12