Katarzični ekvinocij

Možda trebalo je otići malo dalje

od vremenskih tjesnaca i svih rasporeda,

možda trebalo je i spustiti se do dna,

vidjeti kamo me ovaj život šalje

i tako zapravo pobjeći od nereda

pa zamijetiti kako se pravi život tka;

ne zaboraviti u predvečerje sjesti,

gledati iz mraka u svjetlosno zagađenje,

promatrati noćne slike ekvinocija;

isključiti televizor prije glavnih vijesti

i ne očekivati nikakvo iznenađenje

dok na nebu sja prva proljetna kočija.

Možda trebalo je izbaciti sve čipke

i sve lijepe krpice prastarog miraza

iz gornjih polica već sređenog ormara,

pokrpati sve trakice za rubove zipke,

peglati točno po crti da ne bude sraza

pa složiti najmanje detalje plakara;

uživati bezazleno u besprijekornom redu,

mirisati zrak i sve što odiše tako čisto

i opušteno dočekati trenutak usnivanja,

radovati se potiho blagdanskom slijedu

jer svako novo slavlje nikada nije isto

i svaki put postoji novi razlog uživanja

jer duša je, srećom, stara i sazrela

i sve manje je potrebe za jurnjavom

pa može uhvatiti životnu kakvoću,

uvoditi nove navike što ih je nazrela,

diviti se načinu istinskom i pravom

kojim se odlazi na počinak noću.

Možda trebalo je duši se prisjetiti

davnih zaboravljenih prostranstava

koja se nakon molitve otvaraju širom,

možda trebalo se konačno dosjetiti

prvih pouka anđeoskih poslanstava

o normalnom životu što obiluje mirom

i onda doživjeti te nadnaravne snove

kao osvojiti nagradu za pročišćenje;

gledati čudom u rajsku zemlju finoće,

u one prelijepe ljude, iste, a nove

koji te željno čekaju na obraćenje,

kojima je zaista stalo do tvoje čistoće.

22.03.2015. 04:50