Primijećujem da me nešto ometa i smetnja kao da je sve više prisutna.
Osjećam slabu, ali upornu bol.
Pomišljam kako se moram dovesti u red, učiniti nešto da to prestane.
Želim se riješiti boli, opet se dovesti u normalu, opustiti se.
Nejasno je da i mene, koji sam sušta suprotnost smetnjama, može ometati bol.
Prizivam već i pomoć, molim Tebe, Oče da se muka skonča.
Znam da bih u tom slučaju mogao odahnuti, ali postoji mogućnost da bi tada ostao netko u još većim mukama jer dok postoji samo jedan veći patnik od mene, moja misija će biti promašena.
Patnja može biti još malo veća i to me užasava.
Boli me čitavo tijelo, boli me nevjera, boli najviše što može, a smrt još ne dolazi...
Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?
29.03.2015. 14:00
No comments:
Post a Comment
just do it