Dramatična odgovornost komponiranja
Izuzetnom lakoćom ponekad zaista stvaram,
izuzetnim mirom napunja se duša moja,
ali tada nemam razloga da prepreke obaram,
tada mi je savršena svaka oko mene boja,
svaki čovjek i uopće svaki opći poredak.
Još se sjetim da bi svakome dosadilo
uopće pročitati nešto, makar jedan redak.
Samo nekima je uzbudljivo što se je posadilo.
Ne brinem za ljude koji vole čitati,
a ne brinem ni za one koji vole samo igru.
Svaki čovjek zna što hoće i gdje mora pitati,
svakom čovjeku je lako naći izgubljenu iglu.
Ipak mi je skladanje ponajveća odgovornost,
možda samo u tom svemu ja pretjerujem.
Prema sebi osjećam ja tad udvornost
i nikom drugom ništa ne vjerujem.
Ne pišem ništa sebi, ali radi sebe komponiram.
I nije to samo zabava, i nije nešto korisno.
Vrlo često otkrivam da samoj sebi oponiram
pa si onda velim da sve mora biti neovisno
i da svaka pjesma mora biti samostalna,
slobodna od prošlih stvari i od očekivanja.
Uvijek se pronađe zato nadahnuća stalna,
uvijek stih se može pisjetiti odjekivanja.
Tako pronalazim nova nadahnuća zgodna,
tako raste oko mene drama i tragedija;
onda tek ja postajem zaista osobna,
ne pjesma neka nego stvarna ja.
06.03.2015. 20:48
No comments:
Post a Comment
just do it