Proljetni ogrtač
Nije mi još danas stalo biti pjesnikinjom,
još mi oči plamte, još mi duša spava.
Danas još sam uvijek zagrijana oginjinom
prozirnih mi haljina što se bolje vide od tuđih oprava
jer na meni nema još toliko licemjerja
i još nisam preodjenula si krinoline,
još nit’ nisam stekla silna praznovjerja
i još ostala sam sva bez one pelerine.
Nije mi sve posloženo u mojim ormarima,
ladice su razne opet poremećene
dok ja čeznem služiti se svim plakarima
koje ću načiniti za dane posvećene.
Sve je slično onim danima bez reda
kad je vladala u meni opća nepripravnost,
kad je tresnula na glavu preteška mi greda,
kad sam potpuno izgubila si nepristranost.
Nisam sposobna za lijepo pjesnikovanje
jer iščekujem si proljetno pospremanje
koje sigurno će biti kao likovanje
ako uspijem si zahvatiti svjetlo danje.
Sasvim bi mi odgovaralo doći do tvog plašta,
samo da ga pronađem u sjeni nekog kuta,
sakrivenog i pokrivenoga kao što je moja mašta;
sigurno je uredno posložen u obliku trokuta.
Sve su moje nekadašnje oprave mi crne boje,
isto kao i tvoj plašt kojeg se pronaći nadam
jer mi treba malo zaštite, topline tvoje,
jer ja opet bez tvog plašta malo propadam.
12.03.2015. 04:40
No comments:
Post a Comment
just do it