Meni nisu oteli ništa, a nisu ni pružili.
Meni je bijela kuća na brijegu
kao stanište što su ga samo produžili
na nekom zametenom kablu u snijegu.
Ja nisam izgubila ništa, a dobila sve.
Ipak ti pjevam jer malo mi smeta
kad mi požele nametnuti prstenje,
kada mi kažu da nisam od svijeta.
Neki su skromna stvorenja nalik na ptice,
u gnijezdima kunjaju i malo stvaraju.
Oni su slobodne nebeske propadalice,
u životnom letu svemir proparaju.
Lijepo je biti dio dugačka reda
gdje sigurnost neprekidna vlada,
gdje se o svemu polako raspreda
i svakoga časa neka mrvica pada.
Ne pamtim te lako, ali o tebi znam
da jedino tvoje primijećujem biće
kad krenem gore ili padam u san.
I znam da si meni okrenuo lice.
Dok smo letjeli nebu pod oblake,
nigdje ne bijaše mjesta za nas.
I sada nam sklanjaju tornjeve lake
da se odavde ne bi pročuo glas
o nekome tko leti sasvim slobodan
i nadlijeće putnike brzo i mjestimice,
a pjev nerazumljiv, onostran
jer mi smo kao nebeske ptice,
ptice bez žice.
09.03.2015. 14:38
No comments:
Post a Comment
just do it