Jutarnja poruka
Prazno li je jutro bez normalne memorije,
ali je dobro ne osjećati neku veću tlaku
jer ne samo sreća nego i bol se malo skrije
pred jedinom željom kavu okusiti jaku...
ali s kim liježem, s njim se i budim;
sjećam se da sam zaiskala za dušu si melem
i zaborav muke od koje sve više ludim
i eto, sada već plodove berem.
U obijesti svojoj moram ipak priznati
da bez boli i smetnje u meni umire poeta
što ga i anđeli svikoše zvati.
Sada mi čak i to malo smeta.
Već vidim da izražaj ne valja i loše mi ide,
da nije ovo moj istinski pogodak
jer mi moždani trnu mjesto da bride,
jer lijeno očekujem bar neki znak...
evo ga, tu je, preda mnom leži
ispisan list kad bijah već pospana
što mi ga duh moj pred san zabilježi,
čisto i uredno kao svila protkana.
04.03.2015. 09:55
No comments:
Post a Comment
just do it