Friday, March 13, 2015

Sedmoga dana


 Željela sam što pripravnija krenuti
pa polako, ali sigurno napredovati;
kose počešljati, mladi život odjenuti
i najveće autoritete nasljedovati

po načinu djelovanja, imati stila,
uvijek se kloniti loše borbe
jer pogrešna sredstva ne vode do cilja;
izbjegavati prečeste pretvorbe

jer bolji je uvijek put nadogradnje.
Željela sam ubrzati svladavanje prepreka,
pridodati svoje i opće  izgradnje,
a ne da me nosi život kao rijeka.

Život je stao, na sebe sam zaboravila,
život me uvijek iznova odveo dalje;
od svih se pouka nisam oporavila,
a sada me Bog već na odmor šalje.

Pukla je snaga, tijelo je ostarjelo,
duša se za svaku sitnicu trza.
Sve što je smetalo, sada je oslabjelo;
za uspjehe ne bijah dovoljno brza.

Bog moj mi govori da sve je u redu,
da život nije zbog raznih uspjeha
nego da traži ljudsku bijedu
i da joj služi kao jedina utjeha.

Sve bilo je zamalo dobro i krasno,
samo što nisam ostvarila jedini san,
a život mi nosi samo još sjećanje časno
koje mi služi, evo, u posljednji dan.
13.03.2015. 08:21



No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts