Promatram Te sasvim neugledno,
nisam drugome ni dostojna.
Moje žiće već je neizgledno,
duša sva je neprobojna.
Ipak Tebe vidim nekako nutrinom,
Tebe svuda pronalazim.
Predala sam život sa svom baštinom
da Ti sve ne unakazim.
Što su manje moje snage,
to je više srce puno povjerenja.
Slijepa skoro sam od ljage
koju stvaraju mi stremljenja.
Mijenjaš moj identitet,
ali tko me ljubi, taj prepoznaje.
To je život više svet
iako i grijeh se često odaje.
Svi će pustit me na samo
osim velikoga zločinca.
Duša mora ići uvijek tamo
gdje ju čeka poziv Posinca.
Ponekad još uvijek ima
netko tko Te ovdje traži.
Ja se moram borit mislima
za čistoću protiv laži.
Neka ubiju mi dostojanstvo,
nek opljačka egzistenciju.
Nemam više svoje jamstvo,
samo otkrivam esenciju.
To mi postaje osobnost
koja predala se kao nemoćna.
Gubim prijašnju sposobnost,
a ne vidim Duha pomoćna.
Dobro znam tko me udario
pa mu nudim drugi obraz.
Ti si mene slično jednom podario.
Tada još sam vidjela Ti odraz.
Nisam važna više ja,
samo ime Tvoje ne dam.
U Tebi sam izgubljena,
Tebi samo da ih predam.
30.03.2015. 09:55
No comments:
Post a Comment
just do it