Sarin smijeh

Sarin smijeh

Kao da me zoveš poći odavde nekamo drugamo,

na neka polja od fresaka sa zidovima sunca

i evo, već je cijela horda rima zatekla se tamo,

negdje pokraj teška hrasta i slabašna humka.

Kako ću drugačije nego naći se pod sjenom lista

ako ne padaju s njega samo nasićene gusjenice

već se onaj humak čini središtem ta ognjišta

kraj kojega samo čeznem izmisliti sjenice,

jednu nama, jednu starom Abrahamu i Saraji

da ih čujem kako slijepo i odano slušaju,

da naučim molitvu im što do Tebe sjaji

i da spoznam kako se za Tebe skupa udaju

jer činiti to zajedno, stvarno znači biti jedno;

udati se za Tebe znači imati i brak, i poziv,

imati obitelj onu silnu koja čini nebo medno,

a ne prestajati biti Tebi veoma podozriv

kada izgovaraš obećanja o potomstvu;

ono može biti i zemaljsko, a ne samo duhovno.

U najvećoj strasti pažnje i u duboku poklonstvu

ja Te molim da mi Te pokaže uslišanje zorno

jer je takvo Tvoje vjerno ljubavno šaputanje;

prepuno je znatiželje, a možda i pred hirom

kad bih se usudila Te tražiti neko više stanje.

Najviše Te ljubim kada me obdariš mirom

nakon žala zbog zagubljenih mi stihova;

tada znam Ti volju i da nije grijeh

što sam zanemarila istinska porijekla njihova

pa sam onda vedra, sigurna sam kao Sarin smijeh.

03.03.2015.  21:02