Uredna popodneva tako su mi ovih dana rijetka
da se želim brzo vratiti u plodnu kolotečinu,
osluškivati aktivnosti koje prati osjetljiva mi klijetka,
konzumirati što više jednoličnost, uživati u tome činu
poput drhtave presmjele ptice koja nategla je krilo
pa se jedva nekako uklonila iz burna prometa
i sada si, nekako spašena, smiruje užurbano bilo,
usred aktivne tišine koja nikako ne smeta
nego smirujuće kao tihi ritam naokolo struji.
Tako moje srce prati ne baš sivu svagdašnju kantatu,
negdje u toj pozadini čini se da tramvaj bruji,
škripava se vrata zatvaraju na doljnjem katu;
sunce jedva viri dok se vrano jato okuplja nad kvartom,
neka buka lonaca i staklenih tanjura prepuna je takta
dok se susjed preko puta upoznaje s Mozartom,
a televizija emitira vijesti Atlantskoga pakta.
Pogledavam na vremenske brojke bez otkucaja,
tako brzo se izmjenjuju da već znam što slijedi:
kvalitetno opuštanje mi završava zbog ta zgodna slučaja
kad se spremam poći na susret koji puno vrijedi.
03.03.2015. 17:44
No comments:
Post a Comment
just do it