Suncokret

Iskustvo mi govori da sam iscrpljena,

da su mi nervi valjda toliko zakazali

da nemam više daha za tuđa htijenja

jer su neki si ljudi grijehom oči zamazali

pa me ne vide nikako i nisu svjesni

što je to u meni što pred njima se javlja.

Vid je grešnika slab kao poriv prijesni

što samo traži kugu i nema zdravlja.

Iskustvo mi govori da treba više napora,

više dobre volje spoznati si nesvijesticu,

a o dobroj volji sve manje i manje je zbora,

čak sve više na mene dižu si pesticu.

Nema mi druge nego zaista nestati,

pokazati se mrtvom za te mrtvace.

Znam iz iskustva da će tada prestati

gaziti mene i sve moje krhke jaglace

jer ja imam razloga za druga nadanja,

imam više volje i  imam posluha,

imam bolji teren za svoja stradanja;

još uvijek vidim život, imam za njega sluha.

I gledat će mrtvaci Onoga kog su proboli,

naricat će svi zajedno i svatko posebice.

I znat će za napor, i volju koja Ga moli,

iskusit će muku, izići iz nesvijestice.

Slavi se, Oče, onom snagom u meni

koju prema Tebi kao suncokret okrećem.

Što sam ja ako ne grešnik na cijeni,

tko sam ja da leđa im podmećem?

31.03.2015. 09:40

Osveta

Kad je David sagriješio protiv Boga, doživio je osvetu Božju što je zapravo bila posljedica Davidovog pada u grijeh. David je ukrao tuđu ženu, a dijete im je potom umrlo. No, David se nadao da će to dijete njihove ljubavi poživjeti i molio je u pokajanju Gospodina da mu ozdravi dijete. Velika je bila Davidova ljubav prema djetetu i njegovoj majci Bat-Šebi pa je bila velika i pokora Davidova. Postio je, ležao na goloj zemlji ( Druga knjiga o Samuelu, glava 12 ), nije okusio niti zalogaja bilo kakva jela. Kad je dijete umrlo, nitko se nije usudio Davidu to reći.

David shvati, upita i dobije odgovor da je dijete umrlo.

Ustade, okupa se, preobuče haljine, pokloni se Bogu i ode jesti. Potom ode Bat-Šebi i utješi je.

Bog im dade sina Salomona koji je izgradio Hram Božji u Jeruzalemu.

Slatka je osveta kad je od Gospodina.

Sladak je jaram što si ga čovjek dragovoljno pridodaje na odluku Boga.

30.03.2015. 13:19

Proreci tko te udario

Promatram Te sasvim neugledno,

nisam drugome ni dostojna.

Moje žiće već je neizgledno,

duša sva je neprobojna.

Ipak Tebe vidim nekako nutrinom,

Tebe svuda pronalazim.

Predala sam život sa svom baštinom

da Ti sve ne unakazim.

Što su manje moje snage,

to je više srce puno povjerenja.

Slijepa skoro sam od ljage

koju stvaraju mi stremljenja.

Mijenjaš moj identitet,

ali tko me ljubi, taj prepoznaje.

To je život više svet

iako i grijeh se često odaje.

Svi će pustit me na samo

osim velikoga zločinca.

Duša mora ići uvijek tamo

gdje ju čeka poziv Posinca.

Ponekad još uvijek ima

netko tko Te ovdje traži.

Ja se moram borit mislima

za čistoću protiv laži.

Neka ubiju mi dostojanstvo,

nek opljačka egzistenciju.

Nemam više svoje jamstvo,

samo otkrivam esenciju.

To mi postaje osobnost

koja predala se kao nemoćna.

Gubim prijašnju sposobnost,

a ne vidim Duha pomoćna.

Dobro znam tko me udario

pa mu nudim drugi obraz.

Ti si mene slično jednom podario.

Tada još sam vidjela Ti odraz.

Nisam važna više ja,

samo ime Tvoje ne dam.

U Tebi sam izgubljena,

Tebi samo da ih predam.

30.03.2015. 09:55

"...sve do ure devete"

Primijećujem da me nešto ometa i smetnja kao da je sve više prisutna.

Osjećam slabu, ali upornu bol.

Pomišljam kako se moram dovesti u red, učiniti nešto da to prestane.

Želim se riješiti boli, opet se dovesti u normalu, opustiti se.

Nejasno je da i mene, koji sam sušta suprotnost smetnjama, može ometati bol.

Prizivam već i pomoć, molim Tebe, Oče da se muka skonča.

Znam da bih u tom slučaju mogao odahnuti, ali postoji mogućnost da bi tada ostao netko u još većim mukama jer dok postoji samo jedan veći patnik od mene, moja misija će biti promašena.

Patnja može biti još malo veća i to me užasava.

Boli me čitavo tijelo, boli me nevjera, boli najviše što može, a smrt još ne dolazi...

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?

29.03.2015. 14:00

PUT, ISTINA I ŽIVOT

Rekoše: “Podigni hram!”,

rekoše da spasiti se ne zna,

a sve što znaju i što ja znam

jest moliti da spasenje nam da.

Kreni, putem vjere hodaj

i samo istinite putokaze gledaj;

hvalu Božjoj smrti podaj,

tijelo svoje smrtno Bogu predaj.

Na tom putu život vječan čeka;

vječan hram od duše si izgradi,

makar probada te istina neka,

makar sve o tvojoj glavi radi.

To tvoj ti je put i tvoja cijena,

na njemu ti istina je pobjednik.

Život ćeš zadobiti istoga trena,

a pred Bogom bit ćeš pravednik.

29.03.2015. 08:14

Potraga

Ljudi žele biti normalni, ali uvijek sretni i zadovoljni.

Svjesni su da znanost nije sve nego je u okvirima realnih mogućnosti.

Stoga svoje težnje ostvaruju na umjetničkoj razini.

Politika nastoji sve to objediniti i kontrolirati.

Uvijek postoji nezgoda što u svemu tome savršenstvu ljudi uporno ratuju.

Svijetom haraju kuga, glad, bolest i smrt.

Čovjek može samo u vjeri zaista pronaći Smisao.

26.03.2015. 21:08

Činjenica

U gradu zakona gdje ljudi poznaju životinje

postoje mala carstva sebičnih interesa.

Kada se interesi sukobe, lako se proklinje

jer čovjek nema spontano znanje za Nebesa,

njemu smije doći samo neki vanzemaljac,

smije mu ponuditi sva ona blaga materijalna,

eliksir mladosti i velike torte okrajac

da bi spoznao kako je takva sreća nestalna.

Čovjek pomisli da je poslije njega potop

i hvata se dok može svake slamke zaborava,

gubi razum jer gleda si života protok

i ne vjeruje da postoji sreća istinska i prava.

Nije grešnik jer ništa ne zna i samo bunca,

jer mu nitko nije rekao glasno za Uskrsnuće,

jer ne vidi ništa dalje od blještava sunca,

jer ne može pokrenuti vlastito porinuće.

Čovjek je najveće blago ikada stvoreno

i svaka duša nada se komadiću vječnosti.

Mnogi su čuli što je po zakonu izgovoreno

i mnogi poznaju veliki zakon oprečnosti,

znaju da uvijek postoji neka suprotnost.

Samo ona duša koja je Bogu vjerni sluga

može pokazati ludama njihovu životnost

i da vjernik živi izvan začarana kruga.

Ja vjerujem da je Isus, Gospodin uskrsnuo

i da ću ja uskrsnuti kao Njegova miljenica.

Iz zakona me izbavio i krug se rasprsnuo,

ja Bogu na riječ vjerujem i to je činjenica.

25.03.2015. 07:46

Blagovijest

I stvorit će Otac dušu bezgrešnu i svetu

i njezin rod će đavlu glavu satirati;

taj će joj gmaz samo vrebati petu

i uzalud će na nju iznova nadirati.

Ona će voditi ljude u haljinama sjaja i bjeline

u Sveti grad, do stabla života sred rajskoga vrta

jer će sveti i grešnici, pali sred tišine,

prati svoje haljine radi svoga životnog obrta,

da čisti bi stekli pravo da mognu ući

u nebeski Jeruzalem, u Sveti grad na vrata.

U toj će se bezgrešnoj Božji Sin nastaniti kući

i On će biti uzrokom ljudskih obrata.

Ljudi će imati Majku, Djevu Mariju Presvetu

koja će obraćati grešnika u većeg od anđela.

Rajsko Stablo će života biti korijen preokretu,

to slavan je Križ protiv svakoga zlodjela.

Ni pseto, ni grešnik, ni lažac ne može proći

pokraj toga otajstva Kristova utjelovljenja

jer svaki je nevjernik uvijek u centru noći,

a vjera je Marije Majke plod Rasvjetljenja.

Život se po Duhu očitovao već u početku

i opet će život vjernici mnogi nalaziti

po navještenju anđela Gabrijela, po Svetku

istoga Svetog Duha pod kojim će plaziti

oholice, vračari, bludnici, idolopoklonici.

Osjenit će je Duh Sveti kao Zaručnicu,

Sinu će se klanjati kao Jišajevoj Mladici,

oceani će je častiti  kao Jakovljevu Zvijezdicu.

23.03.2015. 15-22

Drvo spoznaje

Jači sam od svih ljudskih oružja,

od svih masovnih naleta ova naraštaja;

milosrđe mojega koštana sržja

mekše je od svakoga zaraštaja.

Ja sam pobijedio ovaj i onaj svijet,

ja sam došao vragu na dveri mu paklene,

stajao pred njim, sav nevin i svet,

gledao mirno oči mu staklene.

Nisam ga molio, nit’ ga pokositi hoću

jer je slobodan kao bljesak srca;

ja sam, sasvim sam, ponio samo slaboću

u kojoj mi ljudska duša grca

da ga upitam, da mu odgovorim

jer me je trnjem dozivao,

da i njemu jednu riječ progovorim

jer je stvaranje prokazivao.

Svi bijahu protiv njega, samo ja ne

jer je ljudima potrebna borba;

stoga svakome nudim svoje krštenje

jer i sotona je samo tvorba.

Spoznao je da uvijek može napasti na me,

zgaziti ljude kao latice cvijeta

jer ja sam ovdje u sve noći i dane,

od sada i sve do svršetka svijeta,

ma kako god da ga čovjek prekraja

jer ja sam Početak i Svršetak, Alfa i Omega.

Sotona je samo postao gmaz usred raja;

da nema raja, ne bi bilo ni njega.

22.03.2013. 19:50

Katarzični ekvinocij

Možda trebalo je otići malo dalje

od vremenskih tjesnaca i svih rasporeda,

možda trebalo je i spustiti se do dna,

vidjeti kamo me ovaj život šalje

i tako zapravo pobjeći od nereda

pa zamijetiti kako se pravi život tka;

ne zaboraviti u predvečerje sjesti,

gledati iz mraka u svjetlosno zagađenje,

promatrati noćne slike ekvinocija;

isključiti televizor prije glavnih vijesti

i ne očekivati nikakvo iznenađenje

dok na nebu sja prva proljetna kočija.

Možda trebalo je izbaciti sve čipke

i sve lijepe krpice prastarog miraza

iz gornjih polica već sređenog ormara,

pokrpati sve trakice za rubove zipke,

peglati točno po crti da ne bude sraza

pa složiti najmanje detalje plakara;

uživati bezazleno u besprijekornom redu,

mirisati zrak i sve što odiše tako čisto

i opušteno dočekati trenutak usnivanja,

radovati se potiho blagdanskom slijedu

jer svako novo slavlje nikada nije isto

i svaki put postoji novi razlog uživanja

jer duša je, srećom, stara i sazrela

i sve manje je potrebe za jurnjavom

pa može uhvatiti životnu kakvoću,

uvoditi nove navike što ih je nazrela,

diviti se načinu istinskom i pravom

kojim se odlazi na počinak noću.

Možda trebalo je duši se prisjetiti

davnih zaboravljenih prostranstava

koja se nakon molitve otvaraju širom,

možda trebalo se konačno dosjetiti

prvih pouka anđeoskih poslanstava

o normalnom životu što obiluje mirom

i onda doživjeti te nadnaravne snove

kao osvojiti nagradu za pročišćenje;

gledati čudom u rajsku zemlju finoće,

u one prelijepe ljude, iste, a nove

koji te željno čekaju na obraćenje,

kojima je zaista stalo do tvoje čistoće.

22.03.2015. 04:50

Pastir dobri

Dušu zaboli svaka uvreda, mala i veća,

ali Ljubav u duši opravdava sve.

Možda nestaje nekad izobilje i sreća,

ali od Ljubavi i bol u duši nestaje.

Ljubav nosi vjeru kao nježan tračak,

povjerenja je potrebna jedna mrva;

tako u duši Istina postaje jača

i uvijek je brza, i uvijek je prva.

Ljubiti je puno više nego ljubljen biti

jer ako tko ljubi, taj se posveti.

Ljubav se bez obaveza teži podijeliti

jer pravi osjećaj iz Istine leti.

Ljubav je nalik na janjeće kože

što bi ih vukovi često na sebe navukli

jer vuk ni jedan priznati ne može

da janjci bi nevinošću vuke potukli.

Janjetu nije potrebna vučja jama

jer nikada nije samo, jer ima Pastira

čiji se milozvučni zov prolama

kad svojom Božanskom frulom svira

jer Bog je Ljubav, stvara u mudrosti

i rađa Sina koji duši sve suze otire;

On je Pastir sveti, Pastir nevinosti

što svaku bol i grijeh potire.

Vremena su druga, Pastir nevidljiv postade

od onog dana kad se podmetnuo

kao Janje žrtveno za zloduha što pade

jer se divlje od Boga odmetnuo.

U zgradama visokim razni strojevi bruje,

mozak se cijeni, pamet sokoli;

na cestama svijeta čovjek Ljubav ne čuje

i ne zna ni zašto ga duša boli.

Zov je Pastira zov Ljubavi duši

dok sve se nevidljivo naziva virtualom,

ali divljem se vuku srce guši.

Janjad urbana ljubi Pastira hvalom.

20.03.2015. 09:10

Izdanak

Drugoga dana mjeseca zgodna,

godine ove milosne Gospodnje,

duša je pronašla malo krša rodna

i odmah krenula u ophodnje

kao što trubljama sravniše Jerihon.

Molitvom je naporno radila,

vjerom je opremila jedini ešalon

kako bi maslinov izdanak sadila

koji već sav bijaše skvrčen i suh,

kao željan pijeska, a ne vode;

i kao da je za vapaje gluh,

a dodiri kao da mu samo škode.

Duša ostavi izdanak u zavjetrini

i on poprimi boju okoline,

samo ostade svijetliti u nutrini

kao da sunce iz njega sine.

I tako se duša naokolo vrzla

dok sjena ne postade sasvim tanka

jer već je padala noć ona mrzla.

I duša se stisnu podno izdanka.

Povijena sva u jednom smjeru,

sjena je izdanka nekako skakutala.

Duša osjeti toplinu i vjeru,

a u blizini je ptica zacvrkutala,

tiho i nježno kao dijete nerotkinje.

Potom je rosa na dušu stala,

a duši se laki uzdah otkine

jer izdanak živi, Bože, hvala.

19.03.2015. 14:59

Ljubavna

Preliti moram suzama obraze

i spustiti vlati zgrčenih prstiju,

predati morima Očinske odraze

da pute mi vrati srčanih prsiju

jer tamo ima mojih ostataka.

Važno ih je sačuvati nedirnute

jer nose u sebi puno podataka

za moje poglede zakinute.

Ljubiti te, kako spasonosno,

prići ti uvijek iznova.

Prigrliti te hrabro, radosno

kao izvući iz rova;

sanjati te bezprijekorno,

uzeti sve, sve što se može

i prepoznati sve prijeporno.

Probiti se ispod kože

gdje Sinovstvo čeka i čami

da se povrate s izvora vode,

iz očiju nebeski plami

pa da se bistra mora rode

od kojih mi obrazi bliješte

sve do Duha, Boga

i da se opet ukliješte

sred pogleda moga.

18.03.2015. 23:36

Sjećam se

Sjećam se

Ako i  jesam zaboravila sjaj, sjećam se tuge

što je stidljivo hrupila ispod očnih kapaka,

dubokih zjenica bez šarenila nestale duge

što se sakrila iz oka zbog prepunih oblaka;

sjećam se pognuta ramena kako zdvaja

pod sunčanim žrtvenikom što je blijedio

i nježnih ruku, uvijek željnih zagrljaja

koji je samo širinu teških nebesa slijedio.

Sjećam se riječi, ako zaboravljam sreću

i mirne valove što su zatreperili naglo;

prepukla glasa bez daha zaboravit neću,

disanja što se pred naletom vjetra saglo.

Ako i ne pamtim lupkanje kišnih kapi,

sjećam se da je srce bilo na pola otkucaja;

sjećam se crne povorke i rake što zjapi,

sjenki tromoga hoda i gesta oproštaja.

Ipak znam nekim komadićem razuma,

kojim se i sada jedva jedvice služim,

da postoji svjetlost iznad zemaljskoga huma

kada ruke sklopim i k nebu ih pružim.

18.03.2015. 08:40

Razlog nade

Razlog nade

Na veliku radost onih koji ljube,

na novi život nagrada dolazi njima

koji se nisu sablaznili obične gube

i smiju se nazvati vjernima.

Nagrada je stvorena još prije proreknuća,

ona je prva i zbog nje su životi

iako dolazi tek nakon svanuća

kada se posljednja sumnja ljubavlju kroti.

Tek poslije je nastala guba i lanci,

i kušnje, sablazni i priviđenja,

tek poslije se biraju žrtveni janjci

za opravdanje i za spas Proviđenja.

Nagrada je visina, prikladna za pad

da bi se duša prisjećala slasti,

a ne samo zato da poštuje trud i rad;

samo nadom se može to sjećanje krasti.

Sjećanju vjeruje svaka duša, svi ljudi i anđeli;
sjećanje nosi svako ljudsko biće

da ga dostigne i vrati, da ga poželi.

Svatko prepozna kada mu sjećanje sviće.

Prepoznajem Te, Isuse kad me nagradiš,

prepoznajem Te po Tvome izobilju

jer sam Tebe tražila u svakoj nadi,

u svakoj slutnji, izdanku i bosilju.

Zbog ljubavi Tvoje istinske i prave

i ja sam se radosna ogubavila

da skineš s mene namjere prljave,

da bi me brže moja nada izbavila

jer kada vidjeh Tvoje milosrđe,

nije mi ga nikada više bilo dosta;

i kada si na me prosuo srđe,

samo mi velika nada osta.

Ti prvo povjerenje tražiš od svoga sina

jer sve drugo on može sam i zna,

ali nikad ne stiže do Tvojih visina

kad nema vjere, kad se ne nada.

17.03.2015. 00:36

Lišće na obući

Lišće na obući

Moja staza bilo je smeđe jesensko lišće,

moj put je vrludao nisko blizu tla

i moja je duša znala da je to putovanje.

Moja je ruka znala da je druga ruka stišće,

znala sam da me vodi i zamalo se prestrašila,

ali je u tom prividu vladalo silno poštovanje.

Sve se naglo prekinulo, malo dojma je ostalo

kao da mi je dužnost proslijediti misiju,

ali u tome sam postala sasvim sama;

lišće je šuštavo moja krila protkalo,

pogled se moj zaledio na smilju

i neka me je dirnula duševna tama.

Kao da pokušaj bijega nije uspio,

kao da su nestali neki zajednički razlozi

i kao da ta prividna šuma nije za mene;

kao da se netko otrgnuo i usnio,

a moje su sandale propale na skliskoj podlozi.

Tada su nestale i posljednje sjene.

Nisam u tami, ali je nestala jedna karika

koja je uglavnom bila veliko opterećenje,

ne zbog toga što me je poražavala

nego zato što je bila samo moja slika

i predodžba, moje preveliko povjerenje,

zato što sam od sebe puno davala.

A sada, ta iznenadna sloboda i samotnost,

krila laka kao da nemam više obaveza

i to naglo buđenje u vremenima kasnim.

Zar je to sve, pitam se, kakva sramotnost

i kako se uzdići bez ikakva naveza,

kako upravljati snagama strasnim

jer za toliko duša, za nekolicinu osoba

potrebna su mi bila životna desetljeća,

zato da ih slušam, da ih iz lišća podižem,

da im se puštam gušiti od raznih otrova

i sada, na pomolu novoga proljeća,

svojim ranjenim krilima kao da gmižem.

O, Bože moj, koji me izvede iz ropstva egipatska;

Ti, koji me nahrani u danima gladi,

mnogi slušat će, ali neće razumijeti!

Podigni sada svoga sina iz ova lišća eufratska,

još jednom iz početka mi duh izgradi

da mi uzmogneš Svjetlo u srce unijeti.

16.03.2015. 22:09

Čuvarica velova

Ljubim Te, Isuse, kao sve što je moje,

ljubim te kao žedna na izvoru košuta

i uslišavani stvor što dobiva oproštenje.

Ljubim Te kao što lavice svoje mlade goje,

kao što se prelijeva rosa na listu prosuta,

kao Majka što gaji u srcu poštenje.

Kada mi pjevaš Pjesmu nad pjesmama,

kada mi pjevaš o izdancima i hvoji,

o pšenici obilnoj i o visokim cedrovima,

volim Te, Isuse, Zvijezdo nad zvijezdama

pod kojima pravi su čisti putovi Tvoji

i jasne staze Tvoje po ravnim bregovima.

Kada se za Te spremaju nebeske djeveruše,

ja ih pratim vjerno kao čuvarica velova

i čuvarica prstenja od nade iskovana;

spremam za Tvoje haljine lahor iz duše,

pripravljam za Tvoje rane tisuće cjelova

jer to sve imam od Tebe kao znak pomilovanja.

15.03.2015 05:41

Kap nadahnuća

Moji su snovi nestali, jutro ih poništava,

a znam da bili su značajni i jaki.

Moje srce ne pamti, ne prokišnjava,

ali čuva u sebi mali dojam svaki

i sjećam se jutros samo noćnih kapi,

samo ljubavi i nježnosti blage

koja iz naručja topla k meni hlapi

i kao da osluškujem riječi drage.

Da, ljubav ostaje, a nestaju snovi;

nestaje svaka pričimba i slika,

sve ono što tako divlje po srcu plovi,

nestaje svaki trag umišljena lika

i jutrima samo se onaj dojam javlja;

jesam li  zaspala s ljubavlju i sanjala,

jesam li  bila dionik vječnoga slavlja,

jesam li pravome Bogu se klanjala

kad sam tako čila i bezbrižna za san,

i za onu noć koja je upravo nestala,

kad je sav od ljubavi ovaj kišni dan

i kad sam snove pamtiti prestala

jer jutarnja stvarnost je ugodna i lijepa

kao lice Boga, kao ljubavi žar,

kao da sam predivna dobila okrijepa.

Ovo probuđenje nosi neopisivu čar,

ovo je jutro prelijepo spoznanje

koje mi riše predokuse uskrsnuća.

Hvala Ti, Ljubavi, za uslišanje,

hvala Ti, Bože, za kap nadahnuća.

14.03.2015. 09:24