Sjaj
obuze moje ruke,
oko čela popadale lovorike,
a na kapke
sjede mrak.
Pred anđelom eto bruke,
moje besjede
mnogolike
ostaviše prašnjav trag.
Trznuh se i sva
protrnuh,
Vječni sud mi stiže nenadano
kao tat sredini
noći.
Svjetlo svoje savjesti utrnuh,
a sad gledam
isprepadano
kako nestajem u nemoći.
Uvijek stojim
previsoko,
nikad nije dosta uniženja,
ne znam se
poniziti.
Svjetlo bliješti preširoko,
mislim da su
priviđenja,
ne znam se približiti.
Smiluj mi se,
sluškinjici
koja nedovoljno bdije,
Sine Božjeg
otkupljenja,
i nebeskoj Kneginjici,
koja Tvoje vino dijeli,
pije,
dodaj snagu moga iskupljenja
da Ti grešne moje
zazive prišapne.
Želim svašta, ali iskati neću
niti
svete, niti anđele bajne;
samo da mi Tvoja milost kapne
jer
u Tebi imam svaku sreću;
hvala Ti za ruke sjajne.
03.
listopada 2018. 16:38:23
No comments:
Post a Comment
just do it