Tama cvate
i čuje se dah
u tišini.
Svjetla se klate,
zvjezdani prah
u daljini.
Budne li noći,
romansa slatka
s Tobom u misli,
ljubavne moći,
govora kratka
da svi bi svisli.
Brzo putuje
svaka riječ
u slobodnoj razmjeni;
srce Te čuje,
vječnosti mliječ
u vremenskoj mijeni.
Zemlja spava,
i mora, i rijeke,
a duhovi lebde.
Putanja prava
i staze su meke;
uvijek su negdje
između nas.
Molitva tiha,
nečujna uhu.
To prilazi spas
i romantika
na dušu gluhu
za svjetovne stvari.
Znala sam, znala
da ćeš mi prići.
Nebeski dari
što sam ih krala
brzo će stići.
Zrak od jeseni
i babljega ljeta
svježinu ima,
srce mi plijeni.
Noć je sveta,
božanska klima,
sasvim pogodna
za divljenje Tebi,
Isuse Kriste!
Prilika zgodna
što pustit' se ne bi,
a ruke čiste
i molitva strasna,
iako mir tu vlada
i nije san.
Noć je časna
i još je mlada
kao poljubac ran,
kao zagrljaj života.
Velik si, Bože,
a tako mi blizu
Tvoja ljepota.
Trnci se množe
i dušu mi grizu
kao tisuću čežnji
i, ako treba,
mrijeti bi lako
usprkos težnji
zemlje i neba
za biće svako
jer čovjek je slijep
za Tvorca svoga,
godinama spava.
A Ti si, Kriste, lijep
svetošću Boga.
Svaka Ti čast i najveća slava!
26.10.2020. 03:23
No comments:
Post a Comment
just do it