Gdje li su te riječi lijepe,
epiteti i metafore,
gdje li anđeoski glasi?
Da me ljubavlju okrijepe,
da me prate sve do zore,
jer me lijepo uvijek spasi;
jer me dobra uvijek nose
prema svojim bistrim izvorima,
i na visoravan Kralja moga
gdje se porađaju kaplje rose,
gdje se nikada ne zbunim izborima
jer zauvijek tragam samo volji Boga.
Eh, da mi je opet stići svakog dana
ili svake noći što se sprema ostarjeti
gdje se svečanost ta zbiva i ponavlja,
sve do časa kada zauzme se strana
da bih jednom i zauvijek mogla žeti
blagovanje sveči koja me obnavlja!
Daj pokreni ovu oronulu dušu slabu,
Isuse i Kriste, cvijete, križu moj,
uporno dozivaj srce što još sniva
pa, kad god se može zaobići grabu,
da dostignem u taj sladak roj
što u našem svetištu prebiva.
27.11.2023. 22:19
No comments:
Post a Comment
just do it