Psalam 142 Ti si mi utočište

 

Iz svega glasa vapijem Gospodinu, *
    iz svega glasa Gospodina zaklinjem.
Pred njim svoju izlijevam tužaljku, *
    tjeskobu svoju pred njim razastirem.

Ako duh moj i klone u meni, *
    ti put moj poznaješ.
Na putu kojim prolazim *
    potajnu mi zamku staviše.
Obazrem li se nadesno i pogledam: *
    nitko ne zna za mene.
Nemam kamo pobjeći,*
    nitko za život moj ne mari.

K tebi, Gospodine, vapijem: †
    govorim: ti si mi utočište, *
    ti si dio moj u zemlji živih.
Poslušaj moje vapaje, *
    jer sam veoma nevoljan.
Izbavi me od gonitelja mojih, *
    jer od mene oni su moćniji.

Izvedi iz tamnice dušu moju, *
    da zahvaljujem imenu tvojemu.
Oko mene će se okupit pravednici *
    zbog dobra što si ga iskazao meni.

Slava Ocu i  Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.

Amen.