Dvije Hrvatske

 

Teška su bila sva naša vremena

na svim ovim hrvatskim prostorima,

još nije došla ni jedna smjena

koja nije zauzeta starim kosturima.

Doba napredno, doba ratovanja

nikome ne da prosperiteta,

tako i ovo naše doba svatovanja

promociji svakoj dobra je meta,

i žutoj, i zelenoj, crvenoj, plavoj.

Najniža karika, najviše ljudi

legalno grca u državi pravoj,

izdajnički poltroni prave se ludi.

Siđite s oblaka dalekih, bajnih,

gle, biračko tijelo u prašini,

porezni obveznik ruku sjajnih

zove vas kao većina u tišini.

Nije to siromaštvo, al' Hrvatska gladuje

to vidi se već na svakoj temi.

Čak ni onaj na vlasti sad se ne raduje,

opasno žive i glasni, i nijemi.

Nije to strašno za ovaj puk,

ali to nije ni demokracija.

Nije ni suveren taj napeti luk

jer ovdje nije sve birokracija.

Oni doma i oni vani samo se zbroje

pa nastane neka lijepa slika.

I jedni i drugi čuvaju svoje,

a oko nas još zuji starinska klika.

Imamo ceste, imamo mostove,

ali hrana je skupa, ta kome treba;

imamo pokore, imamo postove

koji vode nas ravno do rajska neba.

Krive se, lome, padaju institucije,

u srednjoj klasi prazno je smeće.

Tamo još nema ni jedne solucije,

od vrata do vrata svakog se šeće.

Ne da se davni socijalizam,

hodaju nespretno svi po groblju.

Misle da stigli su u komunizam,

pričaju bajke siromašnom roblju.

Isuse, dođi, u hrvatski kraj

da se obrati tko vidjeti može,

da spraši se onaj oronuli zmaj

što njima drijema ispod kože.

Glavata zvijer još nije mrtva,

ne palite uzalud svoje svijeće.

Još nije pala hrvatska žrtva

dok ološ se deblja od silne sreće.

01.11.2023. 17:39