Sunday, November 12, 2023

Polomljena glina


 

Mislila sam da sam s tobom srasla,

punio si moju praznu glinu svime,

i otkrićima života prevelika.

Kao znanje neka me je sudba snašla,

kao da sam prepoznala svoje ime,

čežnju da poprimim od tvojega lika.



A duša je bila nekad tako polomljena

od sve malenosti i bez kvalitete,

s puno svakojake krivnje zakriljena.

Načinio si od mene duha progonjena,

samo da udijeliš svoje epitete

da bih Milošću tad postala ja zadivljena.



I ti stihovi su tako loši, glina se raspukla,

u komadićima leži na dnu svijeta

jer u oholosti nema bolje zasluge za nas

koje sudbina je uvijek naokolo vukla

sve dok nisi duše pozvao put leta

kojim donio bi, Isuse, ti nama spas.



Opet poniženja dočekujem sretna

jer ću biti dragi tebi siromašak,

moliti za uvrede i slaboću tijela.

Ludom načini me desnica ti spretna

da ne pamtim niti jutra dašak

i da cvilim jer ja nemam djela.



Zato odlazim u Galileju gdje se prosi,

na početke koje ne znam ni pronaći.

Ni ponizna više sada ja ne mogu biti

jer me snaga tvoje ljubavi odnosi

gdje si pustio me k tebi zaći;

da sam ponosna u bijedi, to ne mogu kriti.

12.11.2023. 22:04




No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts