Kako brzo zapadaju zrake
što ih ružičasto sunce pali
na tom proljetnome svodu;
kao da je produžilo krake
koje anđeli mu noći dali
da dotaknu sjajnom brodu
zapaljenu stazu kojom plovi,
netom prije nego se zamrači
svaka crta lica, čelo koje žari
rad' ljepote neba što ga lovi,
zbog života što odozgor zrači
i prosipa svoje vrhunske si čari.
Zaludu je sunce popratiti,
ako zalaza mu ne promatram,
ako svake večernje ne blista
novi dan koji će se vratiti
da mu opet gledam plam
na sred oceana, duboka i čista,
da zaplovim sve do male luke
o kojoj se svake noći sanja
dok se ribarice množe.
Dušo usamljena, gore ruke,
hvalu daje ona što se klanja
Tebi, Umjetniku, dragi Bože!
04.04.2020 20:40
No comments:
Post a Comment
just do it