Ognju neugasivi

 

Sveto, motrim sveto,
nedodirljivo
kao hladno ljeto;
nepomirljivo

bilo s čime
ova svijeta,
bilo s kime,
kao osveta;

veće od mene,
veće od svega,
od svjetla i sjene,
od najveća brijega.

Veće od uma,
iznad prostora,
na sred druma
kao zora.

Tijelo Krista,
Presveta Sakramenta,
otmjenost čista,
ne bez sentimenta,

obilno se daruje
srcu mome,
kožom caruje
bilo kome.

Kad Mu se obraćam,
odgovara snažno,
klecanjem uzvraćam,
predanje važno.

Živa Svetosti,
veličanstvena Čari,
mojoj skromnosti
savršenstvo podari

pa Te razumijem,
pa Te volim;
iskati umijem,
vapim i molim,

a Ti me raspiruješ,
Ognju vječni,
neugasivo miruješ
kao greben riječni

i liječiš me svu,
svu me prože
da ostanem tu,
kraj Tebe, Bože.

‎21. ‎rujna ‎2018.