Poslanici bez te svoje puste domovine,
pomazani tu, baš u centru svega svijeta,
što zagubila je svoje pravo, staro ime
jer ga zatiru, to kob je njima kleta,
nariču po redu stiha jadikovke blage.
Nije takva melodrama hodati za Kristom
apostolu koji ljubi sve kršćane drage,
utjeha im riječ sa svetom vodom bistrom.
Nazivaju je još i sluganskim gradom
premda je metropola za puno duša
što su davno primile krštenje kradom,
progonjene zato da ih Bog prokuša.
Rođena je tamo gdje su ratovi svi trajni,
bježi naokolo tim planetom krasnim,
po svuda i gradi, ostavlja i trag svoj tajni,
svojim, samo svojim srcem časnim.
Metropola prisiljava na raštrkavanje,
a Bog daje to porijeklo im proširiti;
bezimeno, poškropljeno razvrstavanje
Duh će Sveti pravednošću još raspiriti.
To je posvećena zemlja, kamena i plodna,
tlo od svetinja i ponornica, visova i žita
zaboravljenih ratara i književnika doma rodna;
rajska mora s tisućama otoka i lakih gigabita.
Apostoli te dijaspore vjekoviti su stanovnici
ona svijetla grada što ga raspinju i napadaju
bičem, trnjem, križem što ga prte časni uzvanici;
oni domoljublje sapinju i svakom kruha daju
što ga lome danomice, to je dio im osobnosti.
Po tom poznat ćeš ih kada vidiš tu ljepotu
što je ispunjena, načinjena od sposobnosti;
tada dovest će te k vječnome životu.
10.11.2023. 11:45
No comments:
Post a Comment
just do it