Gospodareva gozba

 

Pitanje je sada moramo li, kada se konzultiramo o tome možemo li slijediti poziv Boga koji doživimo izravno preko sluhu Božjih, to jest svećenika, odazvati se svećeniku ili Gospodinu. Idealno je kad se odazovete na poziv sluge Božjega, a istovremeno se to poklapa s Božjim glasom u našoj savjesti.

No, mi smo navikli donositi odluke čitavoga života i navikli smo samostalno konzultirati Gospodina u molitvi, u savjesti, u trodnevnici ili devetnici neposredno prije svoje odluke. Navikli smo. Takve su okolnosti.

Osim toga, gdje će se konzultacija lakše i kvalitetnije odvijati nego na slavlju večere Gospodnje? Imate, primjerice, dva ili tri svećenika i ogroman broj ljudi: kako da se svatko pojedinačno konzultira sa svećenikom? Na misnom slavlju je to izvedivo, Gospodin je sve lijepo uredio.

I što s nama, laicima, od kojih se očekuje da pozovemo na gozbu našega Gospodara ljude na koje nailazimo?

Možemo li mi odrediti koga ćemo pozvati? Ne, nitko nema od nas pravo presuditi nekome da je neprikladan za kraljevstvo nebesko. Ali u razgovoru se to lakše rješava. Svećenici zato moraju odraditi svoje službe, a laici na svoj širi način komunicirati s obraćenicima ili slabim i nevjernim ljudima.

Pitanje je može li laik govoriti kao što govori svećenik? Ne, laik može samo svjedočiti onako kako mu Gospodar daje, ali i može se ponekad konzultirati sa svećenicima. Često dolaze ljudi bez svadbenog ruha na konzultacije sa svećenicima koji moraju odbiti takve i reći im da nemaju vremena.

Ali mi, laici, ne možemo baš svakoga odbiti jer bi to bilo jako loše i licemjerno i bio bi grijeh. Prema tome, laik bolje vidi s kakvim okruženjem ima posla i kako će razgovarati s prisutnima o svadbenoj gozbi.

Drugo pitanje je slobode izbora koja se naglašava radi slobodnoga opredjeljenja za ili protiv Isusa.

Kad se čovjek jednom opredijelio za Isusa, Gospodin mu daje neprekidnu i opetovanu slobodu izbora: vjernik u svakom trenutku svoga djelovanja odabire Isusa iz početka; možda ne uvijek uspješno.

No, Isus nas uči: valja se bojati grijeha i opomene valja poslušati ako se slažu u savjesti. Ali još više od grijeha valja se bojati Gospodina koji je Istina, valja se bojati prijetvornosti, glume, zavaravanja, laži, samozavaravanja. Istina se ne govori uvijeno nego jasno, glasno i razumljivo, naravno, u ljubavi.

U prispodobi o Gospodaru kome nisu došli na gozbu oni koje je pozvao, mnogi pozvani su dobrostojeći ljudi, bogati ljudi koji često mogu u svom domu nešto lijepo proslaviti. Sigurno su imali ruho za svaku priliku posebno. Sigurno su imali i za Gospodara jedno ili više svadbenih ruha za njegovu gozbu.

No, previše su se zanijeli, trudeći se obogatiti još više, zaraditi i osvojiti još više, učiniti i raditi dobra i još bolja djela i poslove pa nisu stigli odgovoriti slugama koje je Gospodar poslao i nisu stigli doći na gozbu.

Uzalud im bilo ruho kad nisu našli dobar razlog da odu na gozbu svoga Gospodara, prekinuti svoje poslove zgrtanja blaga i dobrih djela te raznih zasluga. Uzoholili su se i pomislili da će se spasiti svojim vlastitim snagama, ali Gospodaru dobra djela i zasluge ništa neće značiti kao što bi ga razveselilo da su došli na gozbu jer Gospodar daje svega u izobilju i ne gleda na vanjštinu, na ruho već na srce. Srca im bijahu ohola.

Poslije Gospodar pozove barem siromahe, nesposobne za rad i bogaćenje i slične jer ljubi sve ljude, a izabire i one koji su posebno ponizni, čistoga srca, vjerni i u svome posluhu i ljubavi prema Gospodaru odazivaju se na njegovu riječ. Odmah i bez oklijevanja.

Pitanje jest hoće li se netko tko ljubi Gospodara i dođe mu odmah na gozbu s vjernim srcem i poniznošću, konzultirati se sa slugama dok je Gospodar pred njim ili će gledati samo u Gospodara i slušati samo njega? To je gozba Gospodara koji daje na znanje u kojem trenutku se pruža ruka i pozdrav mira među uzvanicima.

U svakom slučaju Gospodar je na prvome mjestu svakom vjerniku.

I svaki sluga je dobrodošao.

I svaki uzvanik je dobrodošao.

Ali Gospodar vidi uzvanike i nalazi jednoga koji nema poniznosti, milosrđa, ni čisto srce, nema svadbeno ruho.

Promakao je slugama koje su vjerno pozvale svakoga na koga su naišle.

Gospodar je taj koji će odlučiti tko je dostojan. Postoji tako jedan uzvanik kojega je potrebno otjerati, uz pitanje: Kako si ušao na gozbu bez svadbenog ruha? Zaista, zašto je došao kad želi Gospodaru zlo?

Jer samo Gospodin jasno vidi srca i bubrege, a mi ljudi ne vidimo tako.

Mi možemo također pažljivo gledati i dobro vidjeti, ali u vjerskom životu glas Božji u našoj savjesti je vjerojatno prilično jasan, i zakone znamo pa zbog toga je najsigurnije konzultirati Gospodara kada idemo na konzultacije sa slugama, kada idemo na gozbu, kada smo sami i napušteni.

Božji put je jedini siguran. 07.11.2023. 20:18

„Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi (Ps 119,105).”