Velika je, široka je duša ljudska,
ali sva se stišće kad ju boli
i postane mala, sasvim uska,
nema snage, teško Boga moli.
Kada ljubio si, donio nam Radosnu vijest,
otvorio svoje povjerenje prema nama,
zadobio si uvrede i progon čest;
Tvoja Duša, Kriste, ostala je sasvim sama,
napuštena, zapuštena i sva kao kamen
jer to strašno boli, jako vrijeđa.
Ali rekao si: „Dajem se i Amen
za sve uvrede i stare grijehe pređa.”
Kada vidjeh, bijah sva u duši jadna,
duševne su boli nepodnošljive;
muka moja postala je s Tvojom Mukom skladna,
a sve naše rane za Tebe su uvijek nosive.
Te sve boli upio si k svome Srcu;
tako ranjen, šutio si Ti u kazni
i u moždanima ludio si, sav u grču,
padali su na Te i udarci razni.
Duši najteže Ti na tom križu, tamo gore
gdje smo Te objesili na čavle kao krivca,
sudili Ti javno radi Tvoje dolazeće Hore;
kosti brojiš bez ijedna zdrava živca.
Još i danas Ti me liječiš Mukom svojom,
samo Duša, samo volja Tvoja mene nose,
grliš moju dušu toplom Dušom Tvojom,
a moje se vjeđe zbog Milosti neprekidno rose.
03.11.2023. 11:30
No comments:
Post a Comment
just do it