Neću više hodat u širinu,
čujem iza sebe jedan mio glas.
Ljubav koja poznaje visinu
nađe za me ovaj kobni čas.
Ti si moja duša, nađi mene
kako pratim te i čekam na te;
ostavit ćeš iza sebe mračne sjene,
ovdje nudim fiksnu dušu za te.
Koliko me ljubiš, a ne mogu doći
svojom grešnošću i kvarovima;
znaš da samo hoću zagrliti noći,
obasipati nebo raznim darovima.
Bliži mi se taj zakašnjeli sat,
samo jedan tren u noći il' u danu
kada želim ispred tebe, Kriste, stat
i ponuditi ti život svoj na dlanu.
To je obred mira, obred reda,
poput blage šetnje poslije stola
kada naše srce prema nebu gleda
da nam zvijezda zapečati svezu s dola.
13.11.2023. 21:51
No comments:
Post a Comment
just do it