Božanski čas

Na svem kraju u tom vrtu ostaješ sam,

sam sa svojim usudom od Muke.

Getsemani svoj ti nudi kam

pod kojime dižeš drhtave si ruke.

Kao da ti srce stisnuto u ledu

kojim stane potiti se slabo tijelo.

Za Judinu potjeru prvi si na redu,

oko tebe mrači se i ledi granje cijelo.

Tako sam, a tako zaljubljen u ljude.

I u sjeni ti božanstva apostoli tiho liježu;

tvoje duše čiste niti sada uopće ne blude,

sutra ćeš im načiniti zajedničku mrežu.

Priprava se svršila za božanski čas,

stojiš usred nespašena svijeta.

Stvaraš novo nebo, zemlju, vječni spas,

čaša tvoja od tjeskobe prelijeva se kleta.

Svijet se mijenja i dobiva novu odoru,

zloduh bdije danas ovdje, oštri žalce.

Ostavit ćeš zajedništva baštinu oporu,

ali rastavit ćeš duše, ovnove i jarce.

Abba, Oče, reci im da svatko križ svoj nosi.

Anđeo ti slavu Crkve pripovijeda

koja pati s tobom i krvlju se rosi

što je blaguje i svijetu propovijeda.

Nigdje više nikad nećeš sam ti biti.

Duše Sveti, svoju snagu sad mi daj.

Utjeha je, kršćanski će puk se zbiti,

podići će tebe i u tvome Srcu gledati raj.

07.11.2023. 11:15