Dolazim, Gospode, u nebesko krilo,
sila me krasna vuče gore i više;
nema ni boli, ni straha.
Moje se tijelo svima sakrilo,
nad kostima mojim ništa ne piše,
zemlja je crnica usred kraha.
Ni briga me nije jesam li pobjednik,
znam da je sveto to što još živim
i da sam gotov s križem svojim
u kojemu sam bijah sebi bijednik,
ratnik bez lica i s oružjem sivim.
Sada obijelih se križem Tvojim.
I Ti mi ogromnu mjeru zasluga nasu
u moje srce i u taj život, u dušu krasnu,
a ja se junaštva niti ne sjećam.
Od srdaca ljudskih nadah se spasu
dok se rušilo nebo u jauku strašnu,
a sad milinu i ljubav osjećam.
Jer su se molitve prolile čitava puka,
Ti mene, Kriste, u sebe uze,
u sveti zbor, od anđela draži.
Tvoja me privija desnica ruka
i s mene otireš krv i suze
dok sunce silazi k noćnoj straži.
Molim Te, Oče, i mučenik sa mnom,
podari tu snagu božanske slasti
svim ljudima koji su dobre volje.
Zgotovi već jednom sa zemljom tamnom,
sa svijetom koji se muči u paklu strasti.
Siđimo k njima da spoznaju bolje.
01.03.2022. 21:11
No comments:
Post a Comment
just do it