Rastanak

Rastanak je onaj naše mjesto

što se zlati pod naletom sunčevih zraka,

to je ono što ne vide duše često

koje rastancima traže komadiće mraka.

Nije odlazak, ni povratak k rodu,

nije kasno, niti prerano za njega,

još smo uvijek na istome brodu:

dvije duše poslije svega.

To je rastanak bez rastanka

jer opet se nalazimo skupa u tom krasu,

vrlo brzo. Samo kratka stanka,

rastanak je privilegija u jednome času.

Mi dijelimo isto nebo, isto tlo,

istu zemlju i naš slavni grad,

a prođemo zajedno i dobro, i zlo

nakon kojih slijedi mir i sklad.

Rastanak je naš početak mira

što ćemo ga uživati na kraju dana;

potvrda je da smo bili vrijedni odabira

jedno drugom u vidanju rana.

Rastanak potvrđuje posinjenje,

konačnu sigurnost daje;

on je uvijek najnovije viđenje

koje zauvijek potraje.

31.05.2019. 17:00

Nebeske uvertire

Da li je pjesma to što diše

u mome sluhu, u srcu mome?

Glazba bez riječi, poput kiše,

note što bude život iz kome.

A nije to dan kao svaki prije

već je melodija čiste ljepote

kojoj se sumnja približila nije;

nutarnje poklonstvo iz divote,

kvaliteta tradicije, struke, umijeća

gdje brat i sestra se traže

kao što duhove traži svijeća,

odraze duša i nebeske straže.

I zvukovi nalaze nutarnje riječi,

a tijelo se spušta niz vode lake,

kao kad biljka nikne iz mliječi;

to je početak koji odašilje krake

i oni će dirnuti bilo koga

ako je takva zemaljska kob,

ako je volja nježnoga Boga

kojemu nije naudio grob

pa kako bi tada i duša umakla

iz ovih nebeskih uvertira

ako je samo malo dotakla

to nadahnuće kojim se svira

jer to je za ljudske moždane raj

u kojemu cvate drvo spoznanja,

jer to je početak, a nije kraj;

tek slijedi navještaj vjerskoga stanja.

29.05.2019. 15:00

Božansko podneblje

Zvala sam Tebe da me pohodiš,

dozivala anđele preslatka hljeba,

izmolila milost da opet me rodiš

za sebe, za putovanje do Tvoga neba

jer moja nebesa su pomalo štura

iako blažena duša se kupa;

kod mene je važan i stan, i ura

iako srce mi prečesto lupa

zbog milosti slavne što se prosipa

po stopama koje nemaju tla

jer me kaplja za kapljom obasipa

i pere od grijeha i svakoga zla.

Dodaj mi riječ nebesku, svetu

da bolje ocrtam tu blaženost gustu

koja tu prodire poput oaze u svijetu,

a duše je vide kao prašinu pustu;

nek barem jedna duša se nađe,

kao i ja, u blizini Tvojega trona

da lakše u pustoš još veću zađe,

da se ohrabri kad čuje Ti zvona,

makar će sanjati bogate trpeze,

makar će žeđati vina i vode,

makar polomit će sve svoje veze,

makar će ostati bez slobode,

lomeći krv, nerve i tijelo,

žudeći sreću i varljive napasti

da bi pronašla podneblje cijelo

u kojemu Tvoje nebo će krasti.

29.05.2019. 08:38

Drugi život

Znam da me nećeš napustiti,

ali Te više ovako vidjeti neću.

Bog Otac je htio k meni Te spustiti

kako bih spoznala buduću sreću.

Tebe je opet k sebi uzeo

jer Ti si Njegov oduvijek bio

i samo si oganj u meni užeo

jer Otac je naš tako htio.

Ti bio si Njegov oganj i plamen,

a i sada si ljubav što ne vene;

od Tebe ne ostade niti pramen,

Ti ostavi ovdje samo sjene

u kojima svi smo na tragu

kojega nitko zatrti ne može

jer nositi Tebe u zemlju dragu

jedan je plam ispod kože

gdje duhom se krstimo Tvojim.

I tu se rađaš u preobraženju,

bogat i lijep s božanstvom svojim,

i vodiš nas sve k obraćenju.

Ta ljubav što je posadi

da cvate i plodi po svemu svijetu

drugi je život u novoj nadi

koja sad ima vatru svetu.

U njoj se vidi Tvoj lik i tijelo,

čuje se riječ višega cilja

što je izgovara Tvoje djelo,

živi se vrijeme božanskoga milja.

28.05.2019. 18:51

Isusova žeravica

„Ne dopusti da te savlada zlo već zlo savladaj dobrim (Rim 12,21).”

Od zvjerstava do povjerenja, od prirodnoga do nadnaravnoga života

Čovjekova sličnost sa životinjom, posebice njihovo zajedničko podrijetlo iz praha i njihov zajednički kraj u jami, ponekad je okrutno izražena:

„Jer zaista kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako ginu oni, tako ginu i one; i dišu jednakim dahom, i čovjek ničim ne nadmašuje zvijer, jer sve je ispraznost.

I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali od praha i u prah se vraćaju.

Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri silazi dolje k zemlji?”

Prop 3,19-21

Čovjek i životinja skupljeni su pod zajednički naziv „živih bića” koja su povezana često i bratskom vezom.

U Starom zavjetu životinje su tako bliske čovjeku da su sastavni dio saveza što ga je Bog sklopio s Noom te i one postaju podložne Božjem zakonu! Subota vrijedi za vola baš kao i za slugu, a čovječan se stav pripisuje i prema životinjama.

Međutim, neka vrlo jasna zapažanja već u izvještaju o postanku pokazuju kako čovjek primjećuje svoju nadmoć nad životinjom; Adam ih imenuje, ali niti jedna životinja ne može biti pomoć čovjeku, pomoć kao što je i on. Čovjek smije ubiti životinju i njome se hraniti. Napokon, da bi se kaznilo Nabukodonozorovo bezumlje, dat će mu se srce životinjsko, srce zvijeri jer ljudsko zvjerstvo simbolizira pobunu protiv duha, u konačnici protiv Boga.

Postojanjem divljih životinja ostvaruje se i predočuje pobuna prirode protiv čovjeka i nered što se uvukao u svijet.

To je stanje plod čovjekovoga grijeha jer, prije Adamova neposluha, sve životinje divlje i domaće kao da su podložne onome tko im je dao ime. No, uslijed grijeha svekoliko je stvorenje pa i životinjski svijet sada rob raspadljivosti. Na svršetku vremena, kada svijet bude očišćen od svojih grijeha, nestat će divljih životinja ili će postati miroljubive.

U ponovno sjedinjenom svijetu priroda više neće znati za pobunu pa i ono životinjsko u čovjeku također će u potpunosti biti svladano i preobraženo.

Mnoge su životinje prije Isusova dolaska imale čast da postanu čiste žrtvene životinje. Tek je žrtva Sluge Isusa, slična janjetu što ga vode na klanje, mogla i uspjela pribaviti vječno otkupljenje.

Tako se povodom biblijskih životinja i kroz njih prikazuje pa čak i proživljuje svekolika drama spasenja: pobuna, idolopoklonstvo, razlikovanje čistog i nečistog, pokoravanje Mojsijevom zakonu, pokora, prinosi i žrtve, udioništvo u spasenju u korablji Noinoj, eshatološka krotkost.

Demonska je zmija unakazila stvorenje, a sotonski ga zmaj ugrožava, ali stvorenje je spašeno i najzad će biti preobraženo žrtvom Onoga koji je Janje Božje.

Bog je smjestio čovjeka u lijep i dobar stvoreni svijet (Dufour, str. 151) da ga obrađuje i čuva, kao nadstojnik. Bog hoće da Adam potvrdi svoje vrhovništvo nad životinjama, nad prirodom te mu daje na znanje da se priroda ne smije pobožanstveniti već da treba njome ovladati, podložiti je.

Danas ljudi svjedoče o neprijateljstvu između prirode i čovjeka vidljivije nego ikada. Čovjek je svjestan da se ponaša neprijateljski prema prirodi, a priroda kao da mu se zbog toga osvećuje također neprijateljstvom.

U današnjem govoru osvetiti se znači kazniti uvredu vraćajući drugome zlo za zlo. Čovjek misli da će tako uspostaviti pravdu i pobjedu nad zlom; uvijek je zabranjeno osvetiti se iz mržnje, ali je dužnost osvetiti pogaženo pravo. No, Bog je jedini zakoniti osvetnik pravednosti. Bog osvećuje pravdu i osvećuje svoju čast (Dufour, str. 805) i u tom smislu može se reći da se samo Bog može osvetiti i donijeti pravednost, spas i osvetu. To se događa kada Isus prolijeva svoju krv: tada vrhunska ljudska nepravda otkriva beskrajnu Božju pravednost. Krista su vrijeđali, ali On sam nije vrijeđao ljude. Isus nalaže da se vjernik ne opire zlome i da se ne odupire zlotvoru kada želi uzvratiti i traži opraštanje uvreda i ljubav prema neprijateljima. Nadasve daje do znanja da će samo onaj tko je kadar podnijeti osobnu nepravdu poštedjeti i drugoga od nepravde. Nije dosta prepuštati se Božjoj osveti već je potrebno zlo savladati dobrim kao što se i neprijateljstvo prirode savladava prijateljstvom prema prirodi. Tako vjernik „sakuplja razbuktjelu žeravicu na neprijateljevu glavu (Rim 12,21)”, dovodeći ga u nemoguć položaj koji ga sili da svoju mržnju zamijeni ljubavlju.

Ljubav doživljava poraze; poslije Isusa, i kršćani umiru kao žrtve nepravde i nasilja. Oni opraštaju svojim krvnicima, ali i vape Bogu koji je vrhovni Sudac i koji će uspodtaviti pravednost i već je sada uspostavlja u kraljevstvu vječnosti gdje Isus savjetuje svojima:

„Ljubite svoje neprijatelje i molite za one koji vas progone (Mt 5,44//).” Ta je zapovijed novost za čovječanstvo koju svaki vjernik Isusov iskusi već u zemaljskome životu. Kršćanin koji oprašta ne obmanjuje samoga sebe prema svijetu u kojem živi, ali i dosljedno ispunjava savjet Pisma: stavljati ugljevlje na glavu svoga neprijatelja. To nije onakva osveta kao nekada već oganj koji se pretvara u žarku ljubav ako neprijatelj na to pristane (Dufour, str. 688): Čovjek koji ljubi neprijatelja, nastoji ga pretvoriti u prijatelja, a u toj susretljivost ga pretječe Bog sam: kad smo Mu još bili neprijatelji, On nas je sa sobom pomirio smrću svoga Sina (Rim 5,10).

To je već ulazak u kraljevstvo nebesko, u raj Isusove vjere i prisutnosti jer tko nauči opraštati, dobiva snažnu pomoć od Isusa i izobilje darova duhovnih kao što su ljubav, mir i radost u Duhu Svetome.

Isus nije porekao neprijateljstvo već ga je pokazao u njegovoj punoj dimenziji u času kad ga je pobijedio. Neprijateljstvo nije činjenica kao druge činjenice; ono je misterij, znak kraljestva Sotone, neprijatelja u najvišem smislu, ali Isus je svojima dao vlast nad svakom moći neprijatelja (Lk 10,19) koja proistječe iz borbe u kojoj je Isus svojom smrću pobijedio smrt. Isus je oborio pregradu neprijateljstva što je razdvajala čovječanstvo. Kršćanski vjernik zna da ga križ vodi k pobjedi. Taj je križ mjesto izvan kojega nema izmirenja ni s Bogom, ni među ljudima, a niti s prirodom.

„On, Krist je naš jedini mir, On koji od oba naroda učini jedan time što pregradu koja ih je rastavljala – neprijateljstvo sruši u svome tijelu, time što uništi Zakon zapovijedi s njegovim odredbama, da od dvaju naroda stvori, u sebi, jednoga novoga čovjeka, tvoreći mir, i da oba u jednome tijelu pomiri s Bogom po križu – ubivši u sebi neprijateljstvo (Ef 2,14-16)”. 28.05.2019. 11:12

Riječ Ljubavi

O, kada bih sanjala

sve ono što imam,

kad bih se klanjala

svemu što primam,

ne bih Te dostigla

tako upoznati

i ne bih postigla

da se pozlati

svaka Ti riječ Duha

što Ga u meni rađa

ova pustinja suha.

To nije nikakva krađa,

Ti želiš od mene

još više ploda,

makar ne vide mi zjene

i nije nikakva moda

zapostaviti svoj spas

radi stvaranja gline.

Tako mi imamo nas,

tako ni ratnik ne gine,

niti se cvijet predaje tako,

a niti ne prestaje

klanjanje svako,

i nikad se duša tako ne kaje.

Tvoja je ljubav u stvaranju

što mi ga nudiš,

pa čak i u paranju

sa mnom se trudiš;

Ti me ne čekaš u tišini

gdje sigurno znam da sam Tvoja

već šalješ me širini

i tražiš da više budem svoja.

27.05.2019. 19:33

Povratak duše

Tamnica crna,

svagdanji okovi

bez čavla, bez trna

i gorki sokovi

koje ispijam

jer tako se mora,

tako se klija

i sviće zora;

tako se robuje,

tako preživi

onaj tko čuje

i tko se divi

nebeskim crtama.

Dozvola za šetnju

u zemaljskim brtvama

za dušu sretnu

što vidi svjetla,

razgibava udove

pod naletom vjetra,

ne priznaje sudove.

I nitko ne zna što se krije

iza visoka zida,

da li se plače i smije,

ima li sluha i vida.

U dvorištu zatvora

svi su zadovoljni;

plodovi zatora

i osmijesi dragovoljni

pa povratak tmini

gdje sunča se duša

u tišini, u mrklini.

I prestaje suša,

pije se nektara,

svježa i slatka

jer ne daje dara

šetnja kratka

već duhovni ponor

u kojega padam

da ne gledam pomor

i da se nadam.

27.09.2019. 09:48

Zora uskrsnuća

Mnoge priče

beskrajne su,

nemaju svršetka,

stih im viče

prebajne su

do posljednja retka

kao što bih reći,

kad bih znala,

što je zora rana

što je mogu steći,

a da nisam krala

ni česticu dana,

u tom kriču ptica

i cvrkutu sjajnu

koje sunce diže

iz dalekih ravnica

kao vječnu tajnu

što prilazi sve to bliže,

što je cvrkutanje glasnije

kao da su jutarnji čuvari

molitvena gradska časa

i pjevanje im jasnije

kao razgovor, u stvari,

što ga vode iz sveg glasa

da bi svaka se probudila,

da bi svaka ptica čula

o svom rasporedu sati,

da se ne bi začudila

kad nebeska kula

od sunčanih vlati

sva procvate

na početku dana

sred neba plava

što prostire late

jer je pjesma rana

jedina i zdrava,

jer donosi svitanje

što kasnije stiže

kada već su siti ptići;

cvrkutanje svagdanje,

a dan polako gmiže

da bi uskrsnuće stići.

26.05.2019. 04:57

Nebesko preobraženje

Ne znam od čega se molitva sastoji,

je li za Nebo ili za mene

i kamo smjera moje traženje;

zašto srce mi žuriti nastoji,

stići do Drva i njegove sjene.

Kao da čekam preobraženje,

ma kako mi bilo strano i suho

to slavno stanje egzotična stila

i šutnja što u srcu mome vlada.

Ja tražim, ja čekam na novo ruho

s nebeskom svilom, od duhovna tila

što nosi na sebi riječi od žada,

pjesmu anđela, zborove njihove

bez kojih mi svijet ne bi ni postojao,

a smrti bi moje još uvijek bilo.

Ja ne znam ni zašto sastavljam stihove

kad bi mi samo jedan jedini dostajao

da stignem gore u nebesko krilo

makar sam prašina bez ijednoga traga

koju nije još dodirnula stopa, ni korak

kako bih mogla znati da sam onako živa

kako to zna ona pjesma i molitva blaga,

kako to zna onaj križ, težak i gorak

ili prah miomirisa što ovuda pliva.

Kako je slatko u traženju naći „Bog” i „ja”,

kao da nalik je versu Kristova mistika

u nadi što gleda u pomoć i Proviđenje

i s okusom ona konkretna beskraja

što se u molitvi javlja poput distiha

kojime primam nebesko preobraženje.

25.05.2019. 21:26

Želje

Mnogi ljudi ne znaju što žele.

Mnogi već imaju ono što žele, ali nisu svi toga svjesni.

Mnoge domaćice ili nezaposleni ljudi, ljudi koji nemaju novaca, a imaju vremena za to, petljaju se u poslove političara ili bilo kojih javnih osoba, a naročito vole sudjelovati u medijskom životu, to jest na društvenim mrežama.

Mnogi od tih ljudi, koji se zabavljaju na društvenim mrežama, vole dijeliti ono što im se svidi pa tako i njihovi prijatelji vide nešto što su ti ljudi podijelili i što im se svidjelo.

Mnogi agitiraju za neku političku opciju.

Najviše ima buntovnika kojima ne odgovara trenutna politička situacija, a mnogima ne odgovaraju niti bjelosvjetske političke okolnosti.

Ta većina su ljudi kojima ne odgovara ništa, protiv svega se bune i nastoje uvjeriti sve druge ljude da se pobune. Tako se dogodi da se pobune protiv svega što im donosi trenutna politička opcija iako su se za nju opredijelili i opet će se opredijeliti za tu istu političku opciju. Tako dolaze u velike kontradikcije. Ili im se sviđaju nespojive političke opcije. Ili se zavaravaju i zavaravaju druge ljude. Ili nisu svjesni što žele. Ili nisu svjesni da već imaju sve što žele.

Nije li to pomalo ili čak jako djetinjasto? Provoditi čitavo vrijeme na društvenim mrežama, iščitavati medije i dijeliti naokolo što jesu i što nisu pročitali.

Možda su društvene mreže dobra psihoterapija, socijalna ili radna terapija, a možda su samo osrednja zabava kojom se troši dragocjeno vrijeme.

Primjer: bunimo se protiv nečega što se dogodilo prilično davno, a nije nam ni na kraj pameti da se informiramo i naučimo nešto iz povijesti svijeta.

U vrijeme dostupnosti informacija nama ne pada na pamet istraživati pomnije povijest ili svjetovne pokrete o kojima već imamo svoje mišljenje i protiv kojih se redovno bunimo.

A nije potrebno ni spominjati koliko se dobrih stvari može naučiti ili učiniti u slobodno vrijeme ili kad čovjek ima jako malo novaca i sredstava za život. Internet je gotovo svima dostupan, ali nekima je suvišan, kao sredstvo ovisnosti.

Tako ispada da čovjek ima svoj dom, ima svoju obitelj, možda čak ima i neki mir kao odsustvo rata ili sukoba, ali se neprekidno buni i traži mir u svijetu, traži političku opciju koja bi mu osigurala da sve ima što poželi, a da se oko toga samostalno niti malo ne potrudi.

U svijetu ima ratova, ali ima i mira. Nemirne osobe, ljudi koji nemaju mira u miru i traže nešto više od toga mogli bi se iznenaditi kada bi shvatili koliko nemira unose preko društvenih mreža u tuđe duše, a protiv nemira, ratova i sukoba se bune i očekuju mir u svijetu.

Ne znaju što žele, ne znaju da imaju sve što im je potrebno. Vladajuće političke opcije ili one koje će u budućnosti vladati krive su im za sve, za sve njihove frustracije, a frustrirani su jer žele nešto više, a ne trude se sami da to postignu. Agitiranje na društvenim mrežama im je jedini napor koji čine, a ne rade na sebi i na svojim problemima, a da imaju problema, jasno je iz njihove zbunjenosti i galame. Za sve im je kriv sustav u kojemu žive ili čak onaj sustav koji je jako daleko od njih.

I prije je toga bilo, prije interneta i društvenih mreža. Galamu koju proizvode svi koji se bune protiv svega i svačega nekada smo nazivali glasom naroda. Narod želi ovo ili narod želi ono, zbog naroda koji nam daju glasove i koji su naše glasačko tijelo moramo upravljati medijima, radi naroda moraju se plasirati neke polovične vijesti i mnoga obećanja.

No, danas ipak svaki čovjek koji je aktivan na društvenim mrežama, osim njih ima na raspolaganju i tražilice. I bogat je jer ima stroj, ima internet, ima društvene mreže. Možda bi bilo više mira kada bi to sve prodali i pokušali poraditi na svojim željama i frustracijama jer možda je taj stil života najveći uzrok njihovih frustracija. 25.05.2019. 15:47

Sanjari

Zamisli da ti u dušu gledaju svi i u želje tvoje najdublje nutrine

jer – granice više ne postoje.

Zamisli da svi ljudi žive kao jedan, kao obitelj i da više ne znaš tko ti je majka, tko ti je otac i tko je tvoje dijete – jer svi ljudi žive u miru.

Zamisli da govoriš s ljudima na nekom umjetnom i stranom jeziku – jer svi ljudi se međusobno savršeno razumiju.

Zamisli da neprekidno živiš u snovima i da nemaš pojma jesu li stvarni – jer ljudi te možda obilježavaju kao sanjara, a ti nisi u tim sanjama usamljen i jedini.

Zamisli da odeš iz svoje kuće, iz svoga rodnoga grada ili sela, iz svoje domovine pod nekakvu kupolu gdje se pridružuješ svima ostalima koji su napustili svoje domove – jer oni se nadaju da ćeš se pridružiti pokretu sanjara.

Ljudi nisu u jedinstvu sami sa sobom, a žele jedinstvo čitavoga čovječanstva. Zamisli, bogatuni i siromasi se ljube, mudri i ludi se razumiju, djeca se igraju s poslovnim ljudima, majke ne znaju čiju djecu nose u naručju, bolesnici plešu s religioznim guruima, političari se izležavaju po bolnicama.

No, to je moguće.

Moguće je da vuk i janje žive u miru.

Moguće je da s tvojom dušom sve duše drugih ljudi gledaju Boga i slave Ga. To se događa u raju, na nebu, poslije smrti ako je čovjek u raj dospio.

Sanjari, jedinstveni i ujedinjeni sanjari nikada ne postižu ništa, ne razvijaju se i njihove duše su prazne ploče koje nemaju preduvjeta za dolazak ili odlazak u raj.

Koliko se sigurno zna, u raju su svete duše, uglavnom mučenici i žrtve onih koji proganjaju Boga na zemlji ili Ga ne priznaju, iako su sanjari spremni prihvatiti Isusa Krista kao jednoga od svojih. Također su spremni prihvatiti i sva božanstva i lažne bogove kojima se ljudi klanjaju. Svakoga će prihvatiti pod samo jednim uvjetom: da sanja neprekidno, da ne mora ništa jesti, ni piti, da ne mora privređivati za opstanak, da ima sposobnost zamišljanja sve dok ne upadne u komu.

Poslije mu više nije ni važno gdje je i je li živ.

Zanimljivo je da su ti sanjari uglavnom bogatuni, da propovijedaju zamišljanje i sanjanje jedinstva među ljudima, a naređuju krvoločne progone i ubojstva te pri tome jedu sendviče, fina jela, čokolade i specijalitete, i piju posebno dobra pića; ne rade puno, samo naređuju i manipuliraju ljudima, događajima i stvarima.

Zaista, sanjaju.

Ako su drogirani, to je već neki napredak jer kad je duša ovisnik, tada je vjerojatno u Božjoj milosti, naročito ako iznenada ostane bez svoje droge, bilo da je to alkohol, narkotici, hrana i piće ili – novac.

Istina je, u tvoju dušu pristup ima samo Bog, Isus Gospodin koji ti poznaje srce i bubrege, koji te poznaje čitavoga, bolje nego što ti sam sebe poznaješ, bolje nego itko drugi. Bog te je projektirao, nacrtao, predvidio onakvoga kakvoga te želi, zajedno s tvojim kušnjama, ali ne i s tvojim grijesima koje ti ipak može uvijek oprostiti i zaboraviti.

Bog te ne prihvaća takvoga kakav jesi već Bog te želi takvoga kakav jesi i Bog te ljubi takvoga kakav jesi.

Bog upravlja tvojim snovima, Bog ti se objavljuje po Crkvi svojoj i po njoj te uporno i neprekidno poziva k sebi iako tebe stalno ometaju tvoja lažna božanstva jer klanjaš se sredstvima ovisnosti, klanjaš se bogatstvu i moći, na primjer moći da manipuliraš ljudima, da narediš da ti neki čovjek postane sluga u životu, da ubiješ ili narediš ubojstvo; iako ti imaš bezbroj izlika, izgovora i opravdanja za svaki svoj postupak, ali to su opravdanja sanjara pred drugim sanjarima, to nisu opravdanja pred Bogom koji te jedini može opravdati ako se ispovjediš i zatražiš oproštenje u pokajanju. Sve tvoje smetnje i prepreke Bog tada zaboravlja, i tvoje grijehe i greške, a kada Bog nešto zaboravi i kada se tvojih grijeha više ne sjeća, ne sjećaš se ni ti svojih lažnih opravdanja i svojih grijeha.

Sanjari se prije ili kasnije probude u nemiloj stvarnosti.

I tada ih Bog zove k sebi. I tada postoje razni izgovori za grijehe, ali Bog je neograničeno strpljiv, strpljiviji od najveće ljudske upornosti i zove te i oprašta ti sve, do posljednjeg časa tvoga zemaljskog života.

Ako si sanjar koji se naglo probudio, počinješ svoj život iz početka, kao malo dijete. Moraš učiti ono što prije nisi nikada naučio i slično. Moraš, usprkos izgovorima, zadobiti neprijatelje da bi ih naučio ljubiti; moraš pretrpjeti puno boli i uvreda, ali samo do časa kad naučiš opraštati. Moraš naučiti što je zlo kako bi upoznao što je dobro; moraš pretrpiti mržnju i odbacivanje kako bi naučio ljubiti i poštivati sve i svakoga; moraš naučiti da to poštovanje drugih ljudi i sebe samoga zahtijeva da ne budeš zloban prema ljudima i da ih ne ogovaraš. Moraš pripaziti što slušaš, što čitaš, što moliš, što jedeš i što piješ, čime se hraniš i za čime je dobro težiti. Ako duboko u duši misliš da si bog ili da si važniji od Boga samoga, tada ćeš najvjerojatnije, prije ili kasnije, doći i do spoznaje da su Boga ljudi razapeli na križ i da ti moraš dopustiti ljudima da i tebe razapnu, na ovaj ili na onaj način. Ako si nekada bio sanjar, moraš prihvatiti da Bog nikako ne voli kompromise, kompilacije i slično jer što si više određen za Boga i što si više jasan i razumljiv Bogu, to si više svoj. Bog te ljubi, moraš naučiti ljubiti i poznavati Boga, sebe i druge. Bog je Istina, moraš naučiti razlikovati stvarnost od snova ili, jednostavno, od laganja i zavaravanja. Bog je tvoj put u raj, moraš naučiti vjerovati Bogu sve. Bog ti je dao život, moraš to naučiti poštivati; moraš naučiti biti zahvalan Bogu za život.

Mnogo toga se mora naučiti u životu, čovjek nema ni trenutka vremena za gubljenje.

Sanjari to sve ne znaju. Ako nisu drogirani, tada će njihovo buđenje možda doći malo prekasno za sve te životne pouke. No, Bog se često i za to pobrine, jednostavno te postavi u takve okolnosti da odjednom naučiš sve što nisi naučio prije, dok si imao više vremena koje si potrošio na sanjarenje. 24.05.2019. 01:25

Slavim, dušo moja

Slave te, dušo moja, božanski dari

koje zaslužiti ne možeš, ma koliko da moliš;

slavi, dušo moja, moje se srce žari

jer Bog te voli i ti Njega voliš.

Slavim taj ljubavni dan večeri ove

jer dođe mi poslije velikih grijeha

kao milosrdna rijeka u moje snove

kojoj se klone komadići divljega smijeha.

Slavi, dušo moja, pobjedu vatre

koja te žari i pali ti stope

jer glasi tvoji o Njemu snatre

čiji se glas do dna tvoga prope.

Slavi se Bog u tebi, dušo jedina, moja

od koje su načinjeni vrtovi razni,

prepuni bijele, žute i svih drugih boja,

vrtovi koji više nisu prazni.

I nitko dirnuti neće visoravni te

na kojima ostadoh nekada davno

da bih se vrtjela oko vlastite stope

i koje su imale samo podzemlje ravno.

Sada me slavlje nebesko dodirnulo,

sad se upotpunilo ono što žeđi gasi,

a nebo se k mojoj duši dovinulo;

Hosana, Kriste, Ti spasi me, spasi.

Slavim Te, Bože nad bozima svima,

Istino moja, Ti si mi ljubav i sloboda,

trpljenje moje što mu ne znam broja;

Ti si mi riječ i pjesma, najdraža Oda.

23.05.2019. 23:16

Ples s Istinom

Dijalog čovjeka i prirode,

jer s kime bi razgovarao,

ljudsku potragu za pravdom

i traženje dobre prigode

Duh mu je Sveti rasparao

jer čovjek ne vlada svojim gardom

kao što priroda to čini,

ona je u vlasti Boga samoga;

i čovjek je Duha primio,

Njegov blagoslov nježan, fini

nasuprot duha tamnoga;

i čovjek je Duhu žrtvu prinio,

darove svoje i mane,

zajedno sa svojim duhom.

Duši umnožili se darovi,

a prirodi suza kane,

Duh je opremio novim ruhom

i stadoše balovi.

Započne dijalog plesa,

nalik pješčanom vrtlogu

samotnosti i Istine,

pustinje i nebesa,

a sve u velikom Bogu

gdje ona potraga mine.

I što se ponavlja stalno,

nestade, sva ona bitka

u zemaljskome žrvnju.

Duša napusti područje kalno

i uze pustinji vina pitka

da ispije čašu spasenja Krvnu.

23.05.2019. 21:26