Usud

 

S Tvojih usana

ne silazi osmijeh,

jer Otac je s nama

kao nebeski lijek.

Iz Tvoga bića

molitva izlazi

kao razlog žića.

U meni se nalazi,

u mome domu

gdje odmaram živce,

gdje predam se slomu,

a ne tražim krivce.

Raspadljivost

u savršenstvu,

posluh i pažljivost

u blaženstvu.

U mojim grudima

sprema se žal,

sjeta na udima,

blagoslovljeni kal.

I takvo će ostati

moje vrijeme,

moj čas će postati

napuklo sjeme

iz kojeg će niknuti

nova rječitost

koja će viknuti

kao vječitost.

Nestat će boli

i nestat će vjera

gdje nitko ne moli,

a Bogu smjera.

Iz mojih grijeha

nestat će kobi

zbog toga osmijeha

što me zarobi.

20.07.2022. 19:24