Druga izlaza za mnoge duše nema
nego da podnašaju se strpljivošću.
Svakog dana neka nova tuđa anatema
rađa blagoslovnom, prokušanom blagošću.
Što se duši više pjeni jad i ljubomora,
to je manje sposobna za život pravi
i za osluškivanje joj Duha, ptica ili mora,
i ne čuje kad se neki stvor njoj javi.
Da joj rekne za te više, ljepše stvari,
makar i za tugu usamljenu koja čeka
da joj stane život il' za novu bol ne mari.
Da je zove pod obronke neba ili rijeka
i pokaže Boga Krista običnim govorima
kao što su riječi, šum, cvrkut ili tihi valovi.
Jer svi žele vidjet sebe pod lovorima
dok stvorenja časte Onog čiji svi su darovi.
Kiše slave Gospoda, i zvijeri Ga časte,
ptice poklone se Njemu svakog časa.
Jer On šalje sunce žarko, i oblake tmaste,
a čovjeku daje izobiljem da mu napuni se čaša.
Jer Bog šalje ljude, djevojke, djecu i dječake,
sve mladiće i sve starce koji nešto traže,
koji ne znaju ni tko se krsti u riječne brzake,
niti tko se preobrazi kao Biće voljeno, najdraže.
Na vrutke ih tihane vodi, dušu krijepi,
sve za život blag i za život izobilja vječna.
Jedan, Dobri, Istiniti, Pravedni i Lijepi
daje nadu, ljubav i za život vina tečna.
26.07.2022. 18:58
No comments:
Post a Comment
just do it