Ponekad protuži moje duše srče,
nekako iz čista mira, slutim.
I u tijelu neke kosti malo krče,
ali sve to skupa baš ne ćutim,
samo znam da k Tebi tuga srlja.
Jer u njoj se moje drvlje nađe,
skupa s Križem koji nebo prlja
slatkom Krvlju za sve moje lađe.
Zalascima vruće kugle patim,
ono, baš od srca, poput ražnja
što se vrti dok je teško pratim
jer se kuha na tom suncu moja pažnja.
Pripeklo je opet, svijete izgubljeni,
takva nam je sudbina u noćima
jer su danju snovi kao produljeni,
a ja radujem se putovanju s moćima.
Radujem se Tijelu što se daje
na Oltaru svjetlom posvećeno
da u mojoj duši život bujan traje,
moja duša, moje srce prosvijetljeno.
Janje ljudi, vjernika i siromaha,
slavna sliko, Ti, božanske snage,
pred Tobom već nema nikakvoga straha,
Kralj si svoje milosrdne duše blage.
Ne molim Te da mi tugu makneš,
još Te bolje vidim u tom plaču.
Mene zovi da me tuga Tvoja takne,
da mi preda molitvu najjaču.
15.07.2022. 17:08
No comments:
Post a Comment
just do it