Bog od križeva

„Kad je čovjek zdrav i sretan,

tada može puno postići.

Mora biti potpun i kompletan

da bi zvijezde sjajne dostići”,

vele ljudi klasičnoga kova.

Što bi rekli umjetnici propali,

da li huknula bi na to sova,

kome bi se takvi, grešni dopali?

Što bi rekli bolesnici

i svi nesposobni od rođenja

koji nisu nalik ovoj slici,

koji gledaju u priviđenja?

A svi pišu knjigu od života

i od ravnopravnosti pred rajem

što ga je zaslužila zigota

ili svaki tko se tuče zmajem.

Svima dopalo je milosrđe,

al' svi nemaju ga s onim sjetom,

prokušanim kad navali srđe,

jakim kad se susreću sa svijetom.

Od čega je čovjek stvoren,

zar od same ideale?

Još kada je zmaj oboren,

duše Boga križeva su izdale.

Same sebe ne poznaju,

niti druge duše, niti Krista.

Ni za gladne nikad ne znaju,

željne Krvi, Vina čista.

Nečiste se savjesti razbacuju

novčanicama, darovima,

lijepe riječi svi nabacuju,

a ne znaju gdje Boga ima.

Siromasi, kraljevstvo je vaše

u kojega pravednici ući neće.

Gorke trave obilate ispaše

jedine dovedu čovjeka do sreće.

O, da si studeni ili vruć,

ali ti u zabludi se valjaš.

Kada svima će pred oči puć'

magla duša koja se pomalja?

Uskoro, uskoro nam dolazi

Bog od križeva da spasi

svakoga tko nesretnike gazi

i tko tinj od svijeće gasi.

Morat će iskusiti na svojoj koži

što je prekaljena istinska vrlina

da na teži način križu se podloži

gdje je rajska blažena milina.

10.07.2022. 07:37