Stihove pišem
da se rashladim,
prostoru višem
da se uskladim
koji mi daje,
koji me nosi
da mir mi potraje,
da Duh me orosi.
Ljiljane bijeli,
k tebi se stječe
tvoj narod cijeli
da molbu ti reče,
prošnju za red
u okolini,
molitve slijed
da se podčini
Božjoj volji,
da je prepozna,
da bude još bolji
i raj da spozna.
Majko nebeska,
krunicu spusti
do praha i pijeska
pa je izusti.
Ogromno štivo
za ljude u hladu,
sjećanje sivo
za dušu mladu.
Nespretno brojenje,
slaba energija
i prazno voljenje,
duga elegija.
A tako je zlatan
taj govor tvoj,
sjajan i blatan
za mir i nespokoj.
Kad pripovijedaš,
ti, Ženo bez riječi,
na prijestolje sjedaš
koje nas liječi.
U srcu prebireš
sve naše muke,
pa se ne prepireš
oko nauke
jer svatko zna
nevolju svoju,
a ti si sva
u tome zbroju
gdje zrnca nas vode
u jedinstvo.
Puno slobode
to tvoje sestrinstvo;
tajne otkriva
i srca budi,
duše doziva
pravednih ljudi.
27.07.2022. 14:03
No comments:
Post a Comment
just do it