Marijina samozatajna osobnost

 

Jedna žena slika se u majčinskome obličju, s malim djetetom na rukama.

Jamačno u mnogim kulturama predstavlja božanstvo jer ljudi po zemlji prosuđuju nebesa te ako je roditeljica čovjeka na zemlji, vjerojatno je i božanska roditeljica ljudskog roda.

U duhovnom svijetu postoji Roditeljica, ali ne samo ona koja rađa dijete, to jest čovjeka, već i ona koja duhovni razvoj svake ljudske osobe usmjerava sve dok ne dovede sve duše pred kraj ove civilizacije, ove kulture i ovoga svijeta.

Djelomično je prikazivanje žene kao majke, nedovoljno, mada je majka, a majka je sve. Jer ona je vrijedna svakoga poštovanja kao majka, ali je u prvom redu, zajedno s mužem, ljudsko biće.

Za ženu i majku ne kažemo da je stvoriteljica, već najčešće kažemo za nju da je ona koja rađa, koja je rodila nekoga, neko ljudsko biće, odnosno, sva ljudska bića u duhovnom svijetu.

Na žalost, prečesto gledamo dolje, u zemlju. Prečesto mislimo na neminovnu smrt. U svijetu oko nas gledamo divote prirode, gledamo biljni i životinjski svijet, a pogledamo i nebo. No, nebo, samo po sebi, nosi oblake, dopušta sunčevu svjetlost, pokazuje zvijezde. Neusporedivo s ljudskim bićima. Životinjski svijet već nam je puno bliskija tema, gledamo i biljke koje uzgajamo, kojima se hranimo i kojima se hrane mnoge životinje. Jednom riječju, mi, ljudi smo superiorni, iznad biljaka i životinja, ali ipak, s onim našim pogledom u zemlju i u smrt, nespretno se uspoređujemo još više sa životinjama.

Uspoređujemo prirodne majčinske nagone, instinkte obrane i samoobrane, borbi i preživljavanja pa pripisujemo isto ljudima, samo što ljudi imaju i mogu bolje i više.

Ali žena sama nije isto što i sami muž. Žena je ili majka, ili udavača dok je muž ili otac obitelji, ili upravitelj, stvaralac. Sama žena je žena bez djeteta, a sami muškarac nije muškarac bez djeteta nego muškarac bez žene. Zajedno čine obitelj, dolaze ovamo u kompletu.

Između muškarca i tigra, ili sokola, ili vlasnika određenog teritorija postoji sličnost po onome kako se ponašaju, sličnost na prvi pogled. Potom – svaka sličnost prestaje.

Između žene i tigrice, ili lastavice ili njegovateljice na nekom određenom teritoriju također zaista na prvi pogled postoji sličnost u ponašanju.

To je zbog toga što smo smrtnici. Smrt čekamo, u smrt gledamo.

No, ima puno smrtnika koji gledaju i zvijezde, i proučavaju sunce kao i zemlju, koji vole kišu i snijeg. Ipak se i na drugi pogled svi uspoređujemo sa životinjskim svijetom.

To je zbog toga što smo grešnici, grijehe činimo, u grijehe gledamo.

Ima li, dakle, neka žena izraženu osobnost kao što to ima većina muževa? Nije li malo bljedunjavo na prvi pogled kad vidimo da je žena sama, bez obitelji, a zapravo bez djeteta?

Ali je također bljedunjavo vidjeti samog muškarca, bez obitelji. Taj je često u prilici da i pod stare dane ostaje zanimljiv kao ženik.

Mužu je žena potrebna više nego ženi djeca.

Ipak, žena je uglavnom majka, a muž je zanimljiv i ne samo kao muž.

Da, rekli bismo da je to stoga što muževi moraju više misliti i činiti na dobrobit čitavoga svijeta. A što će mu čitav svijet ako izgubi ženu i djecu?

Jer, ženski je posao prvobitan.

Ona održava obitelj, dječicu i muža koji upravlja svijetom na dobro.

Ne znači da su istoga dostojanstva, da su jednaki, da su ravnopravni, da sliče kao jaje jajetu, ne. Drugačiji su, različiti, ali jedinstveni. To je njihovo dostojanstvo.

Još i kad bi zajedno pogledali u nebesa, gdje bi im bio kraj?

U duhovnom svijetu nebesa su stvorenje kao i zemaljski svijet, kao i živa bića.

Sve te divote stvori Gospodar svega, Gospodin Bog. Nesumnjivo, Um nad umovima. Superioran. Iznad svih, iznad svega. Prvi, Vječni, Posljednji.

Ne poistovjećuje se s čovjekom. Nikada. Njegovi puti nisu ljudski puti, niti životinjski, niti nalik bilo čemu od svega što je stvorio.

Čovjek se prigiba životinji, mami je i ubija za hranu ili iz drugih razloga.

Gospodar postade Sinom Čovječjim da spasi ljude i svijet od smrti. Preda sebe Grijehu da otkupi ljude i potom umre, grubo pogine od ljudske ruke da bi nakon tri dana uskrsnuo. Jer je moćan i najjači, mada nikada nije stvorio grijehe ljudske koji su zapravo padovi u smrt.

Objavio se ljudima Gospodin jer čovjek nikada sam ne bi stigao i dosegao do Božje riječi.

Po Njemu imamo život vječni, život nebeski, život u duhovnom svijetu.

Jer nas božanski ljubi, čezne za svakim od nas, ma kakvi bili mi, ma kakve osobnosti i dostojanstva.

Pustio nas je da odlučujemo samostalno, da Mu kažemo da Ga ne želimo i ne trebamo. I da snosimo posljedice svojih odluka i djela.

Ali tko ne bi htio živjeti vječno i biti sretan u raju, u duhovnom svijetu s novim i preobraženim tijelom, tko to ne bi htio?

Ali ima nas svakakvih, različiti smo. Sinovi smo božanskoga izobilja u stvaranju jer to Božje stvaralaštvo nikada ne prestaje, a Bog još poziva i nas da Mu budemo dionici osobnosti i Njegove, božanske i milosrdne naravi.

Rodio se Čovjekom, preuzme na svoje božanstvo ljudskost svoje zemaljske majke. Nju je učinio slobodnom od svakoga grijeha i smrti, zasjenio je Duhom svojim i utjelovio se u njezinom krilu kao svaki drugi čovjek da ga Njegova majka i zemaljski otac u složnoj obitelji vode kroz svjetovni život, mada uopće nije Sin od ovoga svijeta.

Čudo, veliko čudo za nas, ljude koji gledamo u životinje, u zemlju, u smrt.

Majka Isusa, Sina Božjega nije božanstvo, ona je Bezgrešna Djevica Majka, stvorenje, ali čisto i sveto kao i Sin Boga. Kakav je to divan savez Gospodara s ljudima! I Bog, i ljudi zadržavaju svoju bit i osobnost te u potpunoj slobodi dogovaraju zajednički obiteljski život vječni.

Samozatajna je osobnost Marije, Majke Boga, Majke svih majki, Majke svih svetih ljudi, grešnih i zemaljskih, svetih i vječnih.

Osobnost je Marijina specifična, ali univerzalna u svakom pogledu.

Marija duhovni razvoj svake ljudske osobe usmjerava sve dok ne dovede sve duše pred Isusa Krista, Bogočovjeka koji nas vodi k Ocu, u duhovni svijet, u nebesa, dalje od zvijezda, dalje od sunca, a tako blizu je u našim srcima, u dubinama naših duša. Ona je uzor i obrazac koji nam je slijediti u ženskom i muškom pogledu, u obitelji i u svijetu.

Naša Majka je puna dobrih djela, ali samozatajna, lakše ju je uočiti samo ondje gdje nema slobode, mira, sreće; gdje je muka, bol, tuga i patnja kao što je bila Muka Sina njezina.

Naša Majka je puna tajni i tajanstvenosti. Ona jedina među stvorenjima zna sve što nas zanima o Bogu. Ako smo joj dobra djeca, brzo ćemo se s njom sprijateljiti. Ako je netko neposlušan, i tada mu ne preostaje ništa drugo nego pobjeći u njezino krilo da ga prigrli i da ga utješi, da ga pouči strpljenju, da ga usliši i kaže Bogu svoj zagovor. Ako nađete nekoga tko je opsjednut i zloban, lažac i ubojica, ne bojte se, i njega prihvaća Djevica Majka jer se pred njezinom čistoćom i poniznošću svaka zloća izgubi.

Kao prava Majka, ona pomaže ljudima da se oslobode od svojih sužanjstava, potiče ih na hrabrost i duše oslobađa strahova kada su na teškim kušnjama. Ona zagovara, ona moli Boga za sve ljude da izdrže. Ako se spase svi ljudi, za to će biti zaslužna najviše Majka Marija sa svojim zagovorima za sve ljude pred Bogom. 29.07.2022. 10:30