Brezik

 

Odlazim često,

tiho se vraćam

na drugo mjesto

da ne plaćam

što je besplatno,

što je dao Stvoritelj

kao slikarsko platno,

kao odgojitelj.

Besplatno nudim,

nešto dajem

da se ne kudim,

da se ne kajem

jer to je najvažnije

za vječnost moju,

u Gospodu snažnije

za ljubav tvoju.

Lijepi dani

dolaze uvijek,

čekam od lani

obnovljeni tijek.

Jer bijah u jami,

nitko da spozna,

a ti u toj tami

kao jesen pozna

vodiš me u vis

pod oblake sive,

na strmi klis

gdje vene su žive.

Moja te duša traži,

ona te hoće

da rane ublaži

i drhtaj slaboće.

Moje te srce slijedi,

ma što bilo.

To jedino vrijedi

za Očevo krilo.

U svijetu boema

i redovna posta

kliče poema,

nikad je dosta.

I dolazim često,

sjećam se svega.

Za isto mjesto

sve jača je stega.

Jer bijah u jami,

nitko da spozna,

a ti u toj tami

kao jesen pozna

vodiš me u vis

pod oblake sive,

na strmi klis

gdje vene su žive.

17.07.2022. 14:57