U svoje ću ime

 

U svoje ću ime vikati do Boga

jer me spasi u danima iskušenja

kada bijah okružena legijama zloga,

na svom mjestu, slaba kao sjena,

a u srcu predana sve do dubina,

vedrom nadom ustrajno Ga slijedih.

Kritički sam ljubila Ga, Božjeg Sina,

i u molitvama odavno posijedih.

Slava Tebi, Isuse, moj Spasitelju,

ništa drugo nije potrebno za lijek,

a to smeta Tvome lažnom prijatelju.

Ti mi uvijek daješ dobar pravorijek,

još i prije nego što se snađem.

Spašavaš me tad u pravo vrijeme

i ja sebe u Tebi pronađem,

moje molitve su Milosti Ti sjeme.

Dugo potrajale kušnje i padovi mali

da se sva pridižem, da načinim korak

što ga vuci nisu prepoznali

i taj put je bio svet i gorak.

Izludjeti su nastojali me do kraja,

da im se poklonim, da odustanem

i da zanemarim riječi svoga Kralja

pa da posramljena pred njih stanem.

Htjeli su me načiniti lažljivicom,

ali Ti si, Bože, već me davno prihvatio.

Štitio si moju dušu svojom golubicom,

proslavio svoje Ime, sa mnom propatio.

Do nebesa putuje mi ljubav i zahvalnost,

pjevat ću Ti, još Te više slaviti pred pukom

jer si Bog u svemu, jer si najjača Ti stvarnost

koja nosi me na dlanu i čuva me desnicom rukom.

05.07.2022. 10:51