Čestitke i saučešća

Po tom staklu sada kiša rosi,

po mom oknu skaču kišne kapi,

rijetke pršte jer ih vjetar nosi

iz daljine što pod suncem hlapi.

Kod mene je noć, još mlada,

ali Duh me budi nasljedništva

da pridodam malo noćna hlada

gdje sad gori oganj zajedništva

gdje se duše spremaju za slavlje

koje obično se događa za ljeta

kad se odmara i staro lavlje,

i sve mlado ptičje prije leta.

Tuga me je napustila,

ponio je Krist Gospodar

da načini zavjesu od tila,

da uresi neki usamljeni odar.

Često izgleda mi lako mrijeti

kad začujem određena zvona

koja bi mi lađe duha odnijeti

da se svežu u toj luci Očeva mi trona

jer i tako gdje bi drugdje bile,

nego tamo gdje se okuplja sav puk,

gdje su molitve od fine svile,

i gdje smiruje se ova sunca luk.

Čestitke i saučešća zrakom plove,

Isus moj posvećuje se svima,

spaja duše koje se u kolo love,

gleda mene da l' ću poći s njima

na tu strmu stazu svetosti, čistoće.

Moja bol je one druge vrste,

ali savjest uvijek djelovati hoće

kad se bolesnici ognjem Duha krste.

Dunjo moja, draga si mi dika,

ispod vela bol mi ova piri

i ne napušta me nikad,

uvijek sasvim tiho iza mene viri.

Zato neću nikad ostaviti

Boga svoga i Njegovu tajnu.

Krist mi često daje ozdraviti;

tad u mraku vidim krunu sjajnu.

16.07.2022. 01:48