Slaba ljubav

Moja je naklonost tako slaba,

i ruke su drhtave poput lista,

a glasa nemam, mada treperi.

Kao stih što mi je uvijek labav

nestajem negdje, drugačija, ista

poput nekakve plašljive zvijeri.

I nemam kontakta u kalendaru,

i nisam uvijek voljna za sve

jer nosim tu smetnju kao znak.

Možda bi onaj tko podnaša omaru

lakše spoznao tajne te,

možda bi tada i postao jak.

A, zamisli, pjevam o ljubavi,

mada sam tvrda, ledena santa.

Možda ni ne znam značajnu stvar,

osjećaj, suzu i milost u javi

ili u snivanju, tvrda k'o jantar,

a život moj tako je star.

Ne dopuštam čak niti skromne riječi

kojima netko bi molio za me.

Moj je svršetak u nekom blatu,

znam po stilu života što ječi

kao da pleše sred žerave same,

a nadam se uporno vječnome zlatu.

Jedno je sigurno, Isus me pozva

da za Njega zbog divote ginem,

znam i zašto, al' neću reći.

Iz nezgodna ponora krikom me dozva

kad bijah gotova da se rasplinem;

samo da Njegov Sud mi je steći.

Najljepše jeste u mome problemu

što pratim ti tragove beskraja tvoga,

ponekad lakše nego da dišem.

Ne bijah nikada rob totemu,

već stavljaš me bliže Krista, Boga

koji me šalje da tebi stihove pišem.

23.07.2022. 22:30