Takav je život

 

Stižu kiše,

sporo i na kap.

Žarko sunce riše

brazde gdje je lap.

I zlodusi se peku,

hoće, poput leda,

u sumpornu rijeku,

čak da im se ne da.

Opsesije teške,

patološko stanje

gdje su trijeske

za srušit imanje.

Kada gube, zvijeri

podivljaju strašno,

prodiru kroz dveri

studiozno i naprasno.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

Jer što će duša nego svjedočiti

o svoj malenosti, jadu?

Ženu ne može si predočiti

koja satire mu bradu,

Sina kojem vreba samo petu

jer po trbuhu puzi svome,

zemlju jede, prokleta u svijetu

gdje se divlje zvijeri lome.

Lisice i vuci,

pritajena mržnja

tamo gdje se luči

paklena pržnja.

Zavisti i podjele

čitava života svoga,

a okićene jele

nude rođenoga Boga.

Još u svojoj srži

zlodusi ne žele znati

da se duša prži

ako laže, krade ili vrati,

da se može uvijek bolje,

ljepše biti u čistome raju.

Boga hule protiv svoje volje,

osim vračke, ništa ne znaju.

Praštam sve što mogu,

ne znaju što čine.

Legiju će s nogu

poslati u svinje.

02.07.2022. 12:46