Thursday, June 30, 2022

Požar nekad i sad


 

U tvojoj sam duši zaostala

kao što se nađe trunka

neke važne uspomene sjetne.

Velika sam kao Isusova štala,

raspjevana kao lire strunka

usred izuzetno sparne noći ljetne.



Uvijek istu notu tek zasviram,

mada nemoćna za bilo kakav bijeg;

gušim se od naslaganih rima.

Tvoje srce kroz krvotok diram

jer mi ono kao pobjednički stijeg.

Ista pjesma nadolazi kao plima.



Ti mi zboriš kao da sam stigla

tek od jučer popraviti neke kvare,

kao da ja nikad ništa ne znam.

Ta me činjenica svu pridigla,

iako ti vene za tu sparnu noć ne mare.

Zbog toga te čuvam kao tihi plam.



Noćas u mom srcu požarište,

a ja čekam, čekam da se smiri

miomiris uspomena usred gara.

Svaku večer imam polazište,

svježi vjetar kao tamjan miri

pa raspiruje ostatke žara.



Mnogi Šaulovi već su poginuli,

Klaun živi sve do sada

pa se vraća iz sela u selo.

I moje su tijelo porinuli

kao jedrilicu što propada,

ali Krist od mene stvara dobro djelo.

30.06.2022. 03:16





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts