Lastavičje gnijezdo

Dvorac Trakošćan kod Varaždina, Hrvatska

 

Jabuke i dunje,

i mirisi stari

kao kiše, kao munje,

kao s neba dari,

a na vrhu citadele

lastavice lete,

kao jedna su, sorele,

nikome ne prijete.

Kamenje i krošnje guste

prepliću se od davnina,

i ceste kao staze puste,

a jezero kao ravnina.

Sveto mjesto

zaklon je i dika,

razvije se često

kao groba slika,

mramorna i sjajna,

gdje je vječno breme,

gdje je Krista tajna

kao uskrsnuća sjeme.

Vjetrovi blagi

kao zore rane,

i lahora tragi

kroz dvorane

kao prošlost huje.

Plesna bajka,

a daljina čuje:

ratnička hajka.

Kao u početku

na tom Dvoru,

i potomku, i pretku,

i jezeru, i moru.

Svi bi rado

i te lastavice

što za malo stado

svijaju se nemilice.

In memoriam matris meae

25.06.2022. 14:08