Suncokreti na dječjim rukama,
poput zarobljene sreće,
kao da će dugo ostati na mukama
jer ih djeca ispustiti neće,
sve od straha da im ne nastradaju
sve latice i jezgra, crna kao noć.
Ali sjemenke se ipak rađaju;
kako bilo, one nose praiskonsku moć.
Bog im dao razlog i dodatnu klimu
koju svjedočimo mi, odrasli ljudi,
kišne jeseni i ljeta koja prizivaju zimu.
Dlanovi su djece sasvim plodni sprudi.
Tako duša moja sklonila se nevinosti
u tom bludnom svijetu koji uništava tlo.
Tu je puno smeća koje zagađuje kosti
i molekule od svježa zraka, čak i zrnje svo.
Kao što je duši posteljica meka,
tako dobra su za suncokrete djeca,
mada mnoga odlaze odavde kao rijeka
za kojom i Majka naša neutješno jeca.
Ako ništa drugo, barem one sreće trag,
što na dječjim dlanovima plodi
bolje nego kakav virus ili lahor blag,
mnoštvo lijepih nota ovoj duši rodi
jer je svaka psalam, molitva i duh
što se kao tamjan Bogu Ocu vine,
što u Kristu sriče stih i oštri sluh
za te nepregledne, daleke visine.
27.06.2022. 13:12
No comments:
Post a Comment
just do it