Različite vrste žeđi

 

Zašto mi je potrebno predočavati Boga koji je Duh u mojoj molitvi koja je duhovnost?

Najljepše je to pojasniti Isusovim dvjema zapovijedima ljubavi.

Ne možeš predočavati ili jednostavno ljubiti Boga, a da potjeraš iz molitve ljude. Isus je sav za čovjeka i sam je Bogočovjek.

Otac naš nebeski je oduvijek, a mi, ljudi, to nismo. Ipak, Treća božanska Osoba je s punim razlogom upravo Sveti Duh.

Za čovjeka imati svetu dušu i tijelo, odnosno imati dobar, sveti duh znači biti dobar i svet. Nije mu potrebno predočavanje dobrote pa tako ni predočavanje svetosti. Svaki svetac je svet na svoj način.

Upravo zato što je Bog jednostavno Duh, izgleda kao smetnja kada si Ga nastojimo predočiti u molitvi, to je kao da zdravom tijelu ponudite pomoćne štapove i štake ili kao da zaljubljenoj duši ponudite sličicu koja na različite načine predočava ljubav. Tim štakama i sličicama samo potičemo dušu na osjetilnu molitvu umjesto na izravno gledanje Boga u svijetu koji nije od toga svijeta.

Blago pozvanima na gozbu Jaganjčevu, govori svećenik, a ostali se odmah klanjaju pred Jaganjcem, svećenici i laici na misnom slavlju koje se odvija u prostoriji što je uređena pomno, dostojanstveno i jednostavno te s namjerom da bude prikladna služenju i molitvi Bogu dragome. Sve je to Gospodin, Jaganjac koji nam kao posebno privilegiranima dolazi pod prilikama kruha i vina. Sve je to Bog, a i u svakodnevici isto tako, sve je to prava, pravcata gozba koja ne prestaje nikada.

Blago meni, Gospodine. Blago meni, ljudi.

Jer nisam navikla, i nikada se neću naviknuti, biti kao elita počašćena, a tako nedostojna. Kako me, Gospodine, nagrađuješ! Kao da sam zaslužna. Ta, ja uopće nisam imala taj dojam pripadnosti narodu Tvome što ga nazivam elitom.

Ipak, moj prvi dojam kada sam tek počela pohoditi misna slavlja, bio je da sam zašla u nepregledne prostore svih svetih. Tek poslije Raspelo, pa sama Gozba, pa svećenstvo, pa narod laika, pa nezaobilazni prosjaci i lijepo uređena crkvena zgrada.

Poslije sam saznala da su tu prisutni i živi, i pokojni, i anđeli, u početku se nisam sjetila to ni upitati.

Ali odmah sam doživjela Boga, i ljubav je bila u zraku.

Odmah sam pri pogledu na Raspelo znala da moram i na križ.

Vidjela sam, čula sam dobro, sve je bilo tako jednostavno, prikladno, logično.

A toga svega ovaj svijet nema. Bila sam poganin trideset i šest godina.

Sada na to gledam kao na Božji dar jer sve ono što nisam imala i što nisam bila, a što sam i nesvjesno žeđala, pronašla sam kada me pozvao k sebi Gospodin.

I vidjela sam odmah da je tu sve to što mi je nedostajalo, odnosno vidjeh da je tu Gospodin, u mom susjedstvu, ali ne i od svijeta.

Ne bih pripovijedala moliteljima o štakama i sličicama. Možda bih samo upitala kako to izgleda kad se navikneš na nešto što je uvijek drugačije i uvijek novo.

Jednom prilikom sam čula jednu majku neke male djevojčice kako je podučava: „Ti samo nemoj lagati i sve će biti u redu.” Sasvim dovoljno za početak.

I kada molim, najbolji učitelj molitve je sam Gospodin.

Zar to nitko nije rekao?

Vjera je Božji dar i Božji poziv.

Najteže mi je kad se sjetim svih žednih tamo vani.

Tada ponavljam u sebi: Bože, pošalji nam svećenike jer imamo premalo svećenika.

Imamo premalo. 27.06.2022. 23:35