Ljubav Boga Oca

 

Slabosti, milino, sjaju mojih večeri,

oko nas ponestaje ometanja i šumova;

jači glas je Tvoj, namisao mojoj vjeri

da večeras ostane bez mlakih kumova

i bez brige, i bez bojazni za neke drage ljude

jer na sigurnom se kraju duša ova ukotvila,

mada sama sebi buku stvaram i sve krive sude,

mada prašina sam koja se sa tijelom urotila.

Isuse moj, Srce prepuno te sve miline,

dah me Tvoj pridiže i nosi u visine,

snažno grmiš kao kad mi munja sine,

a ne čujem groma usred nastale tišine.

Klijetka trza se, treperi; ono što mi u njoj teče,

to je volja Boga Oca što me sada proziva;

ono što je stalo u njoj, to je sve što meni reče,

da me Duhom takvu snenu ljubav doziva.

Svi mi znalci smo za te manje važne teme,

hrabri svi kada doba je od silne pameti.

Sve što znamo, to je nama samo breme,

to su dosadni i smiješni nameti.

Ipak istom riječju naziva se naš Kreator,

Tata moj što vidi kamo smjera licemjerje,

a isti je izraz kao da ta ljubav je predator,

a ne Život, Duša Tvoja, nježna kao perje.

Pod tim silnim udarcima takva slabost,

takvo milosrđe božanskoga vrta,

takvo praštanje, a sramotna nagost,

takva krajnost i granična crta.

Kao milje Oca svoga, Ti nas k sebi uzimaš,

pod svoje okrilje i zaštitu od zloga.

Nama, grubima, Ti, Kriste, sve oduzimaš

i tek tako ostaje nam ljubav Boga.

Ljubav bez pameti, a ne može bez uma,

ne može bez ognja Duha koji se ne gasi.

Jača od sve buke, slabija od svakog šuma,

daruje nam spoznaju i bitak što ga spasi.

17.06.2022. 23:27