Meso i Krv kraljevstva nebeskoga

 

Na zemaljskome si križu, Bože, razapet

kao Rana neba, otvorena za naš spas,

iz koje poteče novi savez svet

od kojega pada Milost na sve nas

i na čitav postojeći stvoren svijet.

Razapet si, Kriste, Bože, Oče naš,

da bi nestao nam grešan usud klet.

Kad će prestati nam kob, samo Ti to znaš.

Zemlju natapa Ti Krv kao pitak potok,

kao rijeka vode Tvoje što dostigne svima

da se Tvojom smrću krste, da ne budu otok,

već da postanu nadolazeća plima

što će preplaviti zemlju cijelu

da se rumenošću svojom blista.

Ti nas učiš svakom dobrom djelu

i od Tebe duša postaje nam čista.

Zrnje gorušice bacio si na me

i sad raste kao nebeska mi zgrada,

poput drveća i ptica koje lete za me,

poput poslušna i vjerna stada.

Sjeme gorušice rasipa se naokolo

i kraljevstvo raste, rodi i plodi;

ptice kao riječi Tvoje stale su u kolo,

a svaka me na svoj način k Tebi vodi.

Razapet si i ta Krv iz Tebe kapa

svakom putniku što traži poput stvora slijepa.

Tvoje Meso blaguje se poput prozračnoga hlapa,

Ti, si, Kriste, vječna životvorna okrepa.

Slatko li je te nebeske Tvoje Krvi piti,

kakva sreća, kakva li blaženstva i lakoće!

Lijepo li je, Oče, u Tvom srcu biti,

a tako je gorko ne poznavati te Tvoje slatkoće.

15.06.2022. 08:21