Onih su dana dječica skakala,
čuli se i glasovi neki iz noći,
a Radost je kao kiša u sebi plakala,
pitajući: „Kriste, kad ćeš doći?”
Neki dječaci su veselo svirali,
prateći djecu kroz široko polje,
a starci su svoje suze otirali.
Radost se tješila da bit će bolje.
Tada su svi nekamo nestali,
u srcima ostala samo sjeta,
a trava i cvijeće su rasti prestali.
Došlo je doba novoga ljeta.
Ljubav se pojavila kao prasak,
kao kraljevna vedra i sjajna.
Spustila se na polja kao dašak;
gdje li se skrivala, ostaje tajna.
Blagoslovljene suze stale su sjati,
jedna po jedna, izvan svake duše.
Djeca i starci su stali pričati
kako se zvijezde s neba ruše.
Ljubav napunila polja bez mjere,
i starce, i djecu, i one dječake,
a Radost se uzdigla u visove vjere,
slijedila Ljubavi korake lake.
Toga su dana djeca skakala,
sve tiši se čuli glasovi noći,
a Radost je potajno plakala:
„Znala sam, Kriste, da ćeš doći”.
01.06.2022. 13:05
No comments:
Post a Comment
just do it