Srce vječnosti

 

Žena kraj mora,

srce od pekmeza.

Kad li će zora

bez jaka stresa,

netko li pita.

Srce vječnosti

što joj skita

labirintom svjesnosti,

odgovora nema,

ne mora ga biti

jer ono ne drijema,

nit' suze će liti.

U Srcu velikome

srce je njeno.

Ne daj je bilo kome,

stamena Stijeno,

za sebe ju tješi

da priđe Ti bliže

i da ne griješi,

da molitve niže.

Jer što su životi

bez molbe za Krista?

Breme Divoti

što sveta je, čista.

Žena na obali

slabašna mora;

kao sutoni propali

bez odgovora.

Bar jedno biće

na kopnu svome

da zora mu sviće

i ništa k tome.

Veliko imanje

i božanska baština.

Ni više, ni manje,

već srca vještina.

21.06.2022. 01:56