Oluje dolaze

 

Oluja se sprema

da zemlju pohara,

a duša drijema

prikrivena žara

dok omara tlači

srce i dah.

Obzor se mrači,

to ljetni je krah

s teškom prognozom.

Crveno upozorenje,

uzbuna s dijagnozom

za pokoljenje.

I, dok se sniva,

vjetrovi bijesne,

cesta sva pliva,

cijevi su tijesne.

A vremena ima

preko mjere

i sve se snima,

ali bez vjere.

Njoj ne može prići

kamera tanka,

ni zvukove stići

iz lagana sanka.

Sve se prati

na zaslonima

da muka se skrati

u zaklonima.

Nitko nije siguran,

traže se greške

i život je tmuran,

a noći teške.

Zlodusi kreću

Boga pobijediti,

ukrasti sreću,

vjeru povrijediti.

Nečiste savjesti

sve veze lome

da pometu svijesti,

da ih sve zgrome.

A jedno treba,

kraljevstvo moliti

što silazi s neba

Duha proliti.

Šminku sam stavila,

umila lice

i srčano slavila

s malo drhtavice;

mnogi razlozi

za spokoj moj.

Lažni bozi

kao muha roj

bježe pred svima

kao da nema reda

i kamera snima,

a Bog sve gleda,

čuje, oprašta

ako tko hoće,

mada ispašta

ljudske sljepoće.

Idućih dana,

zaspali ljudi,

nudi se Hrana,

tremor se budi.

Oluje dolaze,

šteta se broji.

Blagdani prolaze,

Euharistija stoji,

vječna i neponovljiva

za ljudski rod,

za život obnovljiva,

grmi nam svod.

16.06.2022. 23:04